Kako da odgojite dobro dijete, umjesto djeteta koje se samo plaši da bude loše
Kada roditelj viče na dijete ili ga pošalje u „ćošak”, to nikad nije zato što roditelj želi da dijete pati. On jednostavno pokušava da pomogne djetetu da shvati da njegovo ponašanje utiče na druge ljude. Želi da ga učini boljim, da njegovo ponašanje prilagodi društveno prihvatljivim normama.
Ali, postoji razlika između toga da odgojite dijete koje se plaši da će upasti u nevolju ako nešto uradi, i dijete koje razumije razliku između ispravnog i pogrešnog. Kada naša djeca odrastu nećemo moći da budemo uz njih svakog sekunda njihovog života. Ako želimo da oni nauče da donose dobre odluke čak i kada nismo prisutni da na to utičemo, oni moraju biti motivisani nečim većim i važnijim od prostog straha od toga da će upasti u nevolju ili da neće uspjeti.
Ne oslanjajte se na strah
Za mnoge od nas, vikanje je jedini način na koji uspjevamo da dobijemo od djece ono što želimo. Kada se “istresete” na dijete svaki put kada je neposlušno, njegovo ponašanje se mijenja. To dijete će s vremenom napraviti neku vrstu mentalne liste, spiska svih onih stvari koje vas jako ljute, i pobrinuće se da ne budu uhvaćeni kako to rade.
Ipak, u tim malim glavicama se nešto desi onda kada ih zastrašujete kako bi bili dobri. Oni tada prestanu da primjećuju efekat koji njihovo ponašanje proizvodi na druge ljude i, umjesto toga, fokusiraju se na posljedice po njih same. Lijepo ponašanje je nešto što se trude da postignu samo da ne bi upali u nevolju, a ne zato što su odlučili da budu dobri.
Možda će biti dobri dok ste vi prisutni, ali to neće potrajati. Onog trenutka kada okrenete leđa, lijepo ponašanje će prestati.
Dajte djeci izbore
Deca nisu zla. Čak su i bebe prirodno sposobne da prepoznaju dobro. Istraživanja su pokazala da bebe u uzrastu od samo 14 meseci pokušavaju da pomognu drugima, onoliko koliko je u njihovoj moći. Postoji prirodno dobro u svakom čovjeku, od samog rođenja. Mi smo društvena bića i želimo da pomognemo jedni drugima.
Ali jedan od najboljih načina da tu prirodnu dobrotu u djetetu ubijete, jeste da dijete prisiljavate da čini dobro. Djeca su zapravo sklonija da nekom pomognu, ako to čine samo svojom dobrom voljom. Eksperimenti rađeni sa djecom pokazali su da, ako dijete prisiljavate da uradi nešto dobro za nekoga, ono će uraditi, ali će od sebe dati minimum, samo onoliko koliko mora. Ali ako im dozvolite da biraju da li žele da učine to nešto dobro, oni će otići dalje i učiniti i više nego što bi uradili da ste ih na nešto primorali. I nastaviće da čine dobro. To će postati deo njihovog karaktera.
Učite djecu da kontrolišu svoje emocije
Djeca iako sposobna da čine dobro, ne znači da će oni to uvijek i činiti. Ali, za to postoje razlozi, a jedan od najvažnijih su emocije.
Djeca se ljute. Impulsivna su. Nepredvidiva. I odrasli ljudi, kada postanu emotivni, ljuti, ma koliko godina da imaju, to utiče na to kakve odluke donose.
I to je, zapravo, jedan od najvećih izazova ljudskog roda – kontrola emocija. Mi smo prepuni osjećanja koja nam govore da radimo stvari koje su vrlo destruktivne, a moramo nekako da im se odupremo. Važan dio onoga što nas čini dobrim je kontrola emocija.
Razgovarajte
Ako želite da vaše dijete bude sposobno da se suoči sa nekom novom situacijom i pronađe najbolji način da problem riješi bez vaše pomoći, moraju biti u stanju da analiziraju stvari i o svemu razmisle. A za to je potrebna vježba.
I zato je važno da sa djecom razgovarate stalno o tome šta je dobro, a šta loše. Da iznosite različite scenarije, sa dobrim i lošim situacijama i postavljate pitanja. Recimo: „Ako bi vidjela da neko od tvojih drugara udara neko drugo dijete, šta bi uradila?” i sačekate odgovor. Poslušajte njihove misli, iznesite svoje i pomozite im da vježbaju mentalne procese koji nas dovode do toga da budemo dobri. To je nešto što možete da radite u svakodnevnim situacijama. Dok čitate priče, igrate se, a naročito je korisno ako se djeca ponašaju ružno.
Kada vaša djeca urade nešto loše, ne fokusirajte se samo na kritiku i grdnju. Umjesto toga, pitajte ih: „Šta misliš, šta bi trebalo da uradiš drugačije sledeći put?” Taj loš trenutak pretvorite u priliku za učenje i djeca će naučiti kako da postanu bolji ljudi.
Budite dobar primjer
Na kraju ono najvažnije. Morate biti dobar uzor. Djeca kopiraju svoje roditelje. Možete vi da pričate i ponavljate koliko hoćete, da disciplinujete, grdite, podmićujete. Oni će na kraju biti vrlo slični vama.
Ako tražite od djece da rade ono što im kažete, a ne ono što vi radite, djeca će brzo shvatiti da postoji razlika između pravila koja postavljate i načina na koji vodite svoj život i to će ih naučiti da i sami rade to isto – naučiće da mogu da postavljaju pravila kojih sami ne moraju da se drže.
S druge strane, ako smo dosljedni u pravilima ponašanja i njihovom poštovanju, kako za djecu tako i za sebe, djeca nas neće samo kopirati, već će postati bolja u kontrolisanju svojih emocija. Jer, kada znaju da mogu da vjeruju svojim roditeljima, to utiče mnogo na njihov pogled na svijet i olakšava proces njihov odrastanja u dobre ljude.