Djeca u periodu od tri do pet godina još uvijek ne razlikuju stvarne i fiktivne sadržaje, pa smatraju da su Superman, Batman, Spiderman i ostali televizijski junaci postoje i u stvarnom životu.
Televizija je najčešće prvi medij sa kojim se djeca samostalno susreću već od prve godine života. Uz televizijske sadržaje djeca upoznaju svijet u kojem žive, uče o međuljudskim odnosima i prihvaćenim oblicima ponašanja. Ali, način na koji djeca shvaćaju televizijske sadržaje mijenja se s njihovim odrastanjem.
Smatra se da djeca tek između pete i osme godine počinju razlikovati stvarnost i fikciju i tada konačno postaju svjesni da sadržaji koje vide na televiziji nisu stvarni, i da likovi u crtanim filmovima u stvarnosti zapravo ne postoje. Do tada mnoga djeca misle da svi likovi koje gledaju ne televizijskom ekranu žive u njemu i da se sve što vide na ekranu zaista i dogodilo. Postoji nekoliko ključnih činjenica koje se tiču načina na koji djeca različite dobi shvaćaju televizijske sadržaje:
Djeca do 18 mjeseci
Djeca u ovom dobu nisu sposobna shvatiti radnju televizijskih sadržaja. Istraživanja pokazuju da gledanje televizije kod djece mlađe od dvije godine može usporiti njihov kognitivni razvoj te se stoga i ne preporučuje gledanje televizije do druge godine života.
Djeca od 18 mjeseci do 3 godine
Djeca sve više usmjeravaju pažnju prema TV-u i sposobna su učiti, verbalno i neverbalno ponašanje pomoću televizijskih ekrana ukoliko su sadržaji koje gledaju prikazani na vrlo jednostavan način (jednostavna pozadina i animacije, ponavljanje ključnih scena). Smatra se da djeca već u toj dobi postaju vjerni korisnici medijskih sadržaja kojima će se i u kasnijoj životnoj dobi rado vraćati.
Djeca od 3 do 5 godina
U ovoj dobi djeca počinju prepoznavati televizijske žanrove te su svjesna, npr. da su crtani filmovi namijenjeni upravo njima. No, čak i u toj životnoj dobi mnoga djeca neće prepoznati promjenu žanra (poput umetnutih reklama u crtane filmove), već će sve gledati kao cjelinu.
Još uvijek ne razlikuju stvarne i fiktivne sadržaje pa smatraju da Superman, Batman i ostali televizijski junaci postoje i u stvarnom životu. U tom uzrastu djeca najčešće likove dijele na dobre i loše. Takođe, vole gledati nasilne sadržaje prije svega zato što su takvi sadržaji popraćeni glasnom muzikom, brzom izmjenom scena i brzim pokretima. Ali, nisu sposobna shvatiti posljedice nasilnih djela – ne mogu shvatiti pati li netko zbog takvih djela te je li počinitelj zbog istih kažnjen.
Djeca od 6 do 11 godina
Konačno shvaćaju radnju televizijskih sadržaja i razliku između stvarnih i fiktivnih sadržaja, te sve više pažnje posvećuju vizualnim prikazima. Razumiju i jesu li nasilni sadržaji koje gledaju na televiziji opravdani, odnosno je li neko za svoja nasilna djela kažnjen. U ovom uzrastu djeca glavne uzore pronalaze među televizijskim likovima i zvijezdama.
Takođe, vole gledati horor filmove, zbog osjećaja psihološkog uzbuđenja i euforije koje takvi sadržaji izazivaju kod njih, a potom osjećaj olakšanja kada prođu “strašne” scene. Djeca na taj način istražuju i svoje strahove.
Djeca od 12 do 18 godina
Su sposobna razlikovati stvarne i nestvarne događaje koji se prikazuju na televiziji, a TV koriste, kao i odrasli, prije svega zbog zabave. Adolescenti, za razliku od mlađe djece, puno više sumnjaju u stvarnost televizijskih sadržaja i oni nemaju potrebu da se identifikuju sa televizijskim likovima.
I, bez televizora u dječijoj sobi
Roditeljima se preporučuje da djeca ne gledaju televiziju do druge godine života i da od prvog dana gledanja TV, to bude u prisustvu roditelja. Kako bi to uspjeli televizor bi se trebao nalaziti u dnevnom boravku, a ne u dječijoj spavaćoj sobi. Na taj način roditelji mogu nadzirati sadržaje koje djeca gledaju, ali i razgovarati sa njima o svemu viđenom na televizijskom ekranu. Razgovori s roditeljima pomažu i samoj djeci da postanu kritičniji prema medijskim sadržajima. Roditelji trebaju paziti i na vrijeme koje djeca provode ispred televizijskih ekrana. Jedan sat dnevno za predškolarce i dva sata dnevno za školarce u nižim razredima preporučena je količina gledanja televizijskih sadržaja. Preporučuje se da svi sadržaji koje djeca gledaju budu primjereni dječijem uzrastu i da roditelji svoje navike gledanja televizije prilagode djeci. Dodatna pomoć roditeljima u zaštiti od neprimjerenih sadržaja grafičke su oznake 12, 15 i 18.