Istraživanja

Postoji niz istraživanja o efektima upotrebe abakusa. U njima je nedvosmisleno dokazano da ova drevna računaljka predstavlja modernu mentalnu alatku. Pogledajmo kako abakus utiče na inteligenciju kod djece?

U istraživanjima sporovedenim na eminentnim Univerzitetima u Evropi i Africi (University of Manchester, University of Khartoum, University of Ulster) kojim je obuhvaćeno 3185 dece, uzrasta 7-11 godine, dokazano je da je IQ kod djece koja su bila dio programa Abakus Mentalne aritmetike bio veći za 7.11 bodova u poređenju sa djecom koja nisu učestvovala u programu.

Izvor http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0191886908002171

Kako mozak radi?

Da bi pravilno predstavili sve prednosti našeg programa, neophodno je prvo da razumijemo kako mozak funkcioniše. Osnovni zadatak mozga je da prikuplja i obrađuje informacije, a potom da daje odgovore slanjem određenih uputstva našem tijelu. Mozak se sastoji od dvije polovine – lijeve i desne hemisfere. Svaka hemisfera kontroliše „suprotnu“ stranu našeg tijela, tako da je desna hemisfera zadužena za našu lijevu stranu i obrađuje ono što vidimo u našem lijevom oku, dok lijeva hemisfera kontroliše desnu stranu i obrađuje vid desnog oka. Obje hemisfere su naizgled slične, ali su razlike prisutne u njihovim funkcijama.

Teoriju o moždanim funkcijama otkrio je neurolog Rodžer Speri koji je za to otkriće dobio Nobelovu nagradu. Speri je posmatrao moždanu aktivnost pacijenta kod koga su hirurškim putem odstranjeni mostovi između desne i lijeve hemisfere. Posmatranjem je uočio, da ako slike i riječi stižu sa lijeve strane, pacijent ne može da ih objasni i preduzme konkretnu aktivnost, jer nedostaju veze između dva funkcionalno ražličita dijela mozga. Ovim je dokazano da lijeva i desna hemisfera imaju određene funkcije, ali takođe i da se one međusobno dopunjuju.

Dakle, sa sigurnošću možemo tvrditi da naš govor kontroliše lijeva polovina mozga, dok je za vizuelno i prostorno prepoznavanje zadužena desna polovina. Međutim, obje hemisfere rade zajedno, sarađujući pri najznačajnijim moždanim operacijama, kao što je rasuđivanje.

Lateralizacija i problem učenja

Očigledno je da su problemi koji se javljaju s učenjem uzrokovani funkcionisanjem naših hemisfera. Kao što smo vidjeli svaka od njih je zadužena za određene mentalne funkcije. Stručni naziv kojim se opisuje ova podjela naziva se lateralizacija. Usljed ove podjele nastaje problem u učenju, jer većina bitnih“ školskih predmeta podrazumijeva rad lijeve hemisfere, dok kreativna desna hemisfera ne biva aktivirana.

Zbog toga ona, pošto je neprestano aktivna, traži nekakav posao za sebe radeći jedino što joj preostaje – počinje da mašta. Maštajući, dijete gubi neophodnu pažnju, te nastupa gubitak koncentracije, čime dolazi do lošijeg pamćenja. Pošto djeca u učenju dominantno koriste svoju lijevu hemisferu, to bi se slikovito moglo opisati kao “hodanje na jednoj nozi ”, umjesto da se koriste obje. Slikovito rečeno, naš mozak je poput mišića kojeg treba stalno vježbati, jer će u protivnom oslabiti. Rješavanje asocijacija, rebusa i ukrštenih riječi, ili igranje šaha, predstavlja pravi način da ostanemo u dobroj “moždanoj formi “.

Omogućite svom djetetu da razvije svoj puni potencijal

Savladavanjem vještine mentalnog računanja, vaše dijete je nužno razvilo i druge sposobnosti koje prate i uslov za uspješno savladavanje vještine mentalnog računanja: koncentracije, vizuelizacije, pažnje, memorije, analitičkog razmišljanja i logike.

Lijeva i desna hemisfera

Lijeva moždana hemisfera se naziva digitalni mozak. Ona kontroliše čitanje, pisanje, računanje i logičko razmišljanje… Prema tome lijeva hemisfera je naš unutrašnji matematičar, koji proračunava, kalkuliše i analizira.

Desna moždana hemisfera se naziva analogni mozak i kontroliše trodimenzionalni osjećaj, kreativnost i umjetnička čula. Ova hemisfera predstavlja našeg unutrašnjeg umjetnika, koji je spreman da se poigrava u čudesnoj zemlji mašte, punoj boja i slika, oblika, snova, imaginacije i intuicije.

Evo jednog primjera koji slikovito prikazuje kako funkcionišu lijeva i desna hemisfera. Zamislimo čovjeka koji nam daje uputstva kako da stignemo do neke lokacije. Ukoliko bi se radilo o osobi sa razvijenijom lijevom hemisferom, njegovo uputstvo bi glasilo: „Odavde, idite tri bloka pravo i uključite se sjeverno na Vinsku ulicu, zatim idite njome tri ili četiri kilometra, a potom skrenite istočno na Treći Bulevar.“ Osoba sa dominantnom desnom hemisferom bi zvučala otprilike ovako: “Skrenite desno (pokazuje rukom desno), idite do one crkve (ponovo pokazuje) i nastavite pravo, kad prođete McDonalds na sljedećem semaforu skrenite desno ka benzijskoj stanici Lukoil.”

Desna hemisfera je neverbalna i intuitivna, ona radije koristi slike umjesto riječi. Iako se razmišljanje desne hemisfere smatra “kreativnijim”, ne postoji ispravno ili pogrešno razmišljanje, već samo dva različita načina razmišljanja. Jedno nije bolje od drugog, kao što dešnjak nije “superioran” nad ljevorukim. Obje moždane hemisfere rade zajedno, kako bi se omogućilo normalno funkcionisanje organizma. Međutim, istraživanja su pokazala da je kod većine ljudi jedna hemisfera dominantna. Najveći broj ljudi najčešće koristi lijevu hemisferu, dok su funkcije desne moždane hemisfere često nedovoljno razvijene. Odrastao čovjek ne može na pravi način shvatiti dječiji svijet, jer je poznato da je desna hemisfera kod djece mnogo aktivnija. Zato nam taj čarobni “zvjezdani svijet mašte”, često izgleda tuđ i nepristupačan…