Postoje različite vrste inteligencije. Razne teorije navode nekoliko tipova. IQ testovi mjere sposobnost linearnog procesuiranja i imaju jedno ispravno rješenje, naziva se konvergentno i čini ga uzročno posljedična veza.
Za snalaženje u životu nam je potrebna sposobnost sagledavanja i rješavanja divergentnih problema i uključivanje paralelnog, emocionalnog procesuiranja. EQ-emocionalna inteligencija, nalazi se u desnom mozgu, dok se IQ nalazi u lijevom. Izvršne funkcije i samoregulacija su rezultat razvoja mozga.
Šta su izvršne funkcije?
Radna memorija – sposobnost da se u umu zadrži više informacija duže vrijeme i da se one kombinuju.
Sposobnost da vladamo svojim impulsima – odoljevanje porivima, starim navikama, distrakcijama, zadržavanje fokusa na onome što se radi, zastati i razmisliti prije djelovanja.
Mentalna fleksibilnost – akomodacija na promjenu okolnosti, prioritete i drugačije perspektive od očekujućih.
Sposobnost sagledavanja i rješavanja kompleksnih problema.
U prve tri godine života djeteta, mozak ima slabiju sposobnost za kontrolu impulsa, poriva i emocija. Djeca se slabije prilagođavaju promjeni situacija. Teško im pada promjena rutine kao i ustaljenost obavljanja nekih aktivnosti, pa burno reaguju u tim trenucima. Djeca su privremeno opsesivno kompulsivna u nekim svojim ponašanjima. Radna memorija im je slabija, tako da vrlo lako i brzo zaboravljaju ono što im kažemo, a mi se nerviramo zbog toga, jer sve moramo sto puta da ponovimo i opet ne slušaju. A njima zapravo mozak nije dovoljno razvijen da zapamte prethodna uputstva koja smo im dali. Takođe, nemaju razvijenu uzročno posljedničnu vezu, tako da ne znaju šta će se desiti nakon što nešto urade i potrebno je da vježbaju i uče upravo to. Zato će mnogo puta uraditi ono što ste im rekli da ne smiju. Jer iz našeg NE neće ništa naučiti. Mozak će memorisati tek onda kada nešto dovoljno puta ponove, nakon što se posle treće godine uopšte razvije spsobnost za shvatanje uzroka i posljedice. A, odrasli takva ponašanja okarakterišu kao loša i bezobrazna, kažnjavaju djecu i stavljaju zabranu na učenje i otkrivanje svijeta. Dijete vremenom, jedino što dobije je informacija da je pokušaj učenja negativno iskustvo, što se kasnije odražava na želju za učenjem uopšte, kao i na sposobnost za isto.
Sva ova ponašanja su legitimna i nedostatak su razvijenosti izvršnih funkcija. Djeca nisu rođena sa ovim funkcijama, potrebni su vrijeme i uslovi za njihov razvoj. Geni nam daju neke nacrte po kojima se one razvijaju, tj. potencijal za njihov razvoj. Sve ostalo zavisi od okoline i interakcije sa najbližima, kao i uslova u kojima dijete živi.
Izvršne funkcije su rezultat razvijenosti mozga, tj. njegovog prefrontalnog dijela i umreženosti neurona, koji se ostvaruju u ranom periodu djetetovog života. One će se najviše razvijati do 6. godine, a nakon toga brusiti. Razvijenost izvršnih funkcija je temelj kognitivnog i socijalnog razvoja djeteta, čemu naravno prethodi dobar emotivni razvoj. On je preduslov za razvoj svih ljudskih funkcija i ostvaruje se samo kroz dobru povezanost sa roditeljima, prvobitno mamom, tako što se ispunjavaju djetetove primarne potrebe, emotivno reguliše dijete, sve dok samostalno ne bude sposobno za to i pruža bazična sigurnost, da je neko uvijek tu za dijete i pomaže mu se da stvara dobru sliku o sebi, jednom rječju, dijete se “posloži” kako treba, uz našu pomoć.
Djeci su potrebni roditelji koji ih prihvataju u periodu kada su potpuno zavisni od njih i polako ih vode ka samostalnosti i koji ne očekuju da su napredniji nego što jesu, niti ih tretiraju manje sposobnim nego što jesu. Ona ne razvijaju sama od sebe svoju kontrolu impulsa, sposobnost za držanje pažnje i pamćenje informacija. Dijete koje ima emotivne ispadne, ne uspijeva da izvrši zadatke, lako gubi fokus, ne radi to namjerno, niti je loše zbog toga. Njegov mozak se jednostavno još uvek nije razvio, u mjeri u kojoj je to potrebno, da bi ono znalo sve nabrojano, a to se nije dogodilo jer nije imalo uslove za razvoj istih.
Kažnjavanje djeteta za legitimne nesposobnosti je potpuno besmisleno i kontraproduktivno.
Naša dužnost je da znamo koliki su kapaciteti djeteta u određenom uzrastu i da u skladu sa time, od njih očekujemo izvršavanje određenih radnji i usmjeravamo ih i učimo.
Razvijene izvršne funkcije su preduslov za funkcionisanje djeteta u školi, da uči, radi domaće zadatke, planira i usvaja znanje. Što znači da su radna memorija, samokontrola i sposobnost fokusiranja, mentalna fleksibilnost, ono što omogućava djetetu da sve što škola zahtjeva od njega. Bez dobro razvijenih izvršnih funkcija, dijete ne može da se fokusira na zadatke, ne može da odoli porivima i impulsima, što dovodi do toga da ga etiketiraju kao lošeg đaka i neposlušnog, a ono zapravo nije za to krivo.
Na koji način se razvijaju izvršne funkcije? Prvi uslov je emocionalna stabilnost djeteta. A, drugi uslov je ispunjavajuće i kreativno igranje. Dječiji mozak treba dovoljno iskustva ispunjavajućeg igranja, koje je prirodni način razvoja potencijala mozga, svih sposobnosti ljudskih bića.