Strah je jedan od temeljnih osjećaja, svojstven svakom čovjeku, ali i životinjama. Ima odbrambeni karakter i evolucijski je važan. Sasvim je normalno da svako dijete osjeća strah od nečega. Kod djece redovito nalazimo razvojne strahove koji su normalna pojava za određenu dob, javljaju se, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Uz svaku razvojnu fazu vezani su specifični strahovi, koji imaju određenu funkciju za tu dob.
Strah i postoji kao reakcija na nova iskustva i pomaže nam da se sa njima nosimo, kao i da štitimo sebe od mnogih opasnosti. Neka djeca se plaše: insekata, pasa, mraka, buke (koju npr. izaziva usisivač). Druga djeca se pak plaše novih situacija ili upoznavanja novih ljudi. Većina tih strahova iščezne kada dijete počne da se osjeća sigurno kako u sebe, tako i u okruženju u kome se kreće.
Kako pomoći djetetu u borbi protiv strahova?
Niti jedan roditelj ne može svoje dijete osloboditi straha, niti bi to bilo poželjno, jer savladavanjem strahova jedne razvojne faze dijete postaje sposobno suočiti se s novom razvojnom fazom i strahovima vezanim uz tu novu fazu.Razvojni strahove ne zahtijevaju stručnu pomoć. Roditelji mogu olakšati svojoj djeci na način da prihvate dječije strahove, da mu ostave prostor da se suoči sa svojim strahom (npr. dozvoliti mu povlačenje od nečega čega se boji, a ne uvjeravati ga da se nema čega bojati, ne izrugivati se dječjem strahu). Takođe je važno dati djetetu priliku i njemu dovoljno vremena da se navikne na neku situaciju i na taj način savlada strah, a ne ga gurati u situaciju koja mu izaziva strah.
Neke od sljedećih metoda mogu biti od koristi, ali nemojte očekivati da se dijete odmah oslobodi svih strahova. Može proći i nekoliko mjeseci, čak i godinu dana, dok dijete ne prevaziđe svoje strahove. Sasvim je vjerovatno da će dijete biti opsjednuto stvarima koje ga plaše – pokazivaće fascinaciju prema tom objektu, provlačiće ga kroz svoju igru, ubaciće ga u svoje crtanje, ili će o njemu konstantno pričati. To je prosto njegov način ili pokušaj da se izbori sa strahom.
Ne ismijavajte dječije strahove
Ma koliko ovi strahovi djelovali smješno ili iracionalno, oni su veoma realni i ozbiljni za dijete. Zato se trudite da ne ismjevate svoje dijete kada sa strahom reaguje pri susretu sa nečim što ga plaši. Stavite mu do znanja da razumijete kako je to kada se neko nečega plaši, tako će dijete naučiti da je u redu osjećati strah i da je najbolje da se protiv njega borimo tako što ćemo se suočiti sa njim.
Ako govorite svom djetetu da nema razloga da se plaši, samo ćete pogoršati situaciju. Time ćete samo još više unervoziti dijete. Ne biste trebali govoriti da nema potrebe da se plaši psa npr. Ponudite mu zaštitu i sigurnost i recite mu da razumijete zašto ga pas plaši, i ponudite mu svoje društvo dok prolazite pored psa ili mu recite da ako to ne želi da ga možete držati za ruku dok pas prolazi pored vas.
Djeci često pri susretu sa objektima koji izazivaju strah može pomoći neka dobro poznata stvar ili igračka (ćebence ili neka omiljena igračka), posebno u trenucima kada morate ostaviti dijete samo. Dobro poznata stvarčica će djetetu obezbjediti sigurnost i osjećaće se prijatnije. Takođe, može pomoći djetetu da se suoči sa strašnim situacijama – upoznavanje novih ljudi, posjeta ljekaru. Nemojte njegovu omiljenu stvarčicu skrivati od djeteta, pustite ga da se osjeća bezbjedno uz nju. Obično djeca prestanu da sa sobom nose igračke do neke 4. godine, jer u međuvremenu pronađu drugi način da se izbore sa svojim strahovima.
Pružite objašnjenje
Djeca nekada prevaziđu svoje strahove kada im pružite jednostavno i logično objašnjenje o tome šta ga zaista brine. Ukoliko se plaši sirene ambulantnih ili policijskih vozila, možete mu objasniti da sirene stavljaju do znanja ostalim ljudima koji učestvuju u saobraćaju da treba da se sklone.
Demonstracija
Nekoj djeci je potrebna demonstracija kako bi bila razuvjerena u svojim strahovima. Ukoliko se dijete plaši npr. šišanja, dopustite frizeru da i vama odsječe pramen ili dva kose, da biste pokazali djetetu da to nije ni bolno, ni traumatično.
Ako je dijete razvilo strahove na osnovu prethodnih iskustava, npr. ukoliko je svaki dosadašnji odlazak na vakcinaciju bio traumatičan, probajte da sljedeći bude manje strašan za dijete. Strpljivo objasnite djetetu da ubod na početku boli, ali da to traje jako kratko, i obećajte mu da ćete nakon toga raditi nešto zabavno i njemu zanimljivo. Nagrada može biti jako dobra motivacija za dijete da prevaziđe svoj strah.
Možete pomoći svom djetetu da nauči nešto o zastrašujućim stvarima sa sigurne razdaljine. Ukoliko se dijete plaši nekih životinja, posjeta zoološkom vrtu može pomoći. Dijete tada može vidjeti ljude koji bezbjedno hrane određene životinje i to im može biti podsticaj da pri sljedećem susretu sa nekom životinjom reaguju blaže.
Dobra priča uvijek može biti od pomoći. Ispričajte svom djetetu priču o jednom djetetu koje se susrelo u oči sa svojim najvećim strahovima i pobjedilo ih.
Zajedno rješavajte problem
Ako se dijete plaši mraka, nabavite noćno svjetlo za njegovu sobu. Od koristi vam mogu biti i taktike poput čuvara od čudovišta (određena plišana igračka), spreja za čudovišta (voda u sprej-bočici), ili magične fraze ili riječi koje odbijaju neželjene goste.
Igra za savladavanje straha
Ako se dijete plaši ljekara, ova uloga u igri će mu pomoći da shvati šta se zapravo dešava u ordinacijama, približiće mu ljekarske preglede i učiniti poznatima (oprema za ljekara za djecu je odlično rešenje). Neki od instrumenata za pregled dijete može ponijeti i na pravi ljekarski pregled, jer će mu to pomoći da se osjeća samouvjerenim.
Ne pokazujte svoje strahove pred djetetom
Ni u kom slučaju nemojte pokazivati znakove straha ukoliko vidite pauka ili pri odlasku kod zubara, jer će dijete, ukoliko do sada nije imalo, sada misliti da ima razloga i da treba da se plaši ovakvih stvari. Dobro je podijeliti sa djetetom strahove iz djetinjstva, da ste se npr. kada ste bili mali plašili zubara, ali da je želja za zdravim zubima bila veća, i da ste na kraju strah prevazišli. Djetetu će to značiti jer se neće osjećati usamljeno u strahu, a opet će dobiti motivaciju da se izbori sa njim.
Na šta obratiti pažnju?
Ako strahovi djeteta ometaju svakodnevne aktivnosti kao što su kupanje, zbog straha od vode, ili se dijete plaši izlaska napolje, i ako to traje duži period, onda bi trebalo da se posavejtujete sa ljekarom, kako biste bili sigurni da dijete nema fobiju ili anksiozni poremećaj. Savjetovanje sa ljekarom je potrebno i ukoliko dijete u strašnim situacijama reaguje prilično burno i ozbiljno, pri čemu ne postoji mogućnost da ga smirite.