Dječija ljubomora

Ljubomora je osjećaj poznat svakome, odraslima i djeci. Svi je možemo opisati na svoj način.

Pritom je moguće ogorčenje zbog nepravedne sudbine („zanemaruju me“), ljutnja na suparnika/suparnicu („sve je to zbog njega/nje), ili muke zbog vlastite nesavršenosti („možda uopšte nisam dostojan, možda sam lošiji od ostalih?“). U različitih ljudi osjećaj ljubomore može se javiti u različitom intenzitetu.

Nekoga će ljubomora tjerati na djelovanje – da kazni „izdajicu“, da se osveti „suparniku/suparnici“, a nekoga će na duži vremenski period otjerati u tjeskobu i tugu. Obično saosjećamo sa osobom koju su zanemarili zbog nekog drugog, jer nam je lako staviti se na njezino mjesto i zamisliti kako bismo se i mi osjećali u sličnoj situaciji.

A sada zamislite da se taj suparnik (ili suparnica) zauvijek nastanio kod vas i pretendira na apsolutnu ravnopravnost s vama.

Od vas se pak zahtijeva da bez ikakvih prigovora dijelite s nekim sve ono što je prije bilo isključivo i jedino vaše. I povrh svega još ga morate i „zavoljeti“.
I niko ne razumijete kako se osjećate!

Pri najmanjem izražavanju negativnih emocija prema suparniku sve vama bliske osobe, u čiju ste ljubav i razumijevanje bili apsolutno uvjereni, reaguju osudom i okrivljavanjem! Je li to tako? Naravno da nije. Ali upravo tako, s tačke gledišta starijeg djeteta, izgleda situacija dolaska mlađeg brata ili sestre. Nastaje paradoksalna situacija.

Odrasli dopuštaju izražavanje ljubomore u krugu svojih poznanika i prijatelja, te nalaze za nju neka opravdanja. Ali, osjećaje vlastite djece u sličnoj situaciji ne mogu shvatiti!

Djetetova ljubomora tumači se bez iznimke kao znak sebičnosti, kao pokazatelj djetetove problematičnosti ili neprikladnog odgoja. Uvijek se nađe „neki pametnjaković“ koji rado priča o tome kako su se u njihovoj porodici djeca „čvrsto držala jedno za drugo“, “međusobno obožavala”i slično.

Mami tada ne preostaje ništa drugo nego brinuti se i pitati zašto su njena djeca toliko „nesavršena“, i u čemu je pogriješila pri odgoju prvorođenčeta.

Novorođenče svojim dolaskom u kuću prirodno dobije pažnju roditelja, jer briga za njega traži više energije i vremena. Situacija je karakteristična po tome što mama pada od umora jer mora stalno brinuti za zdravlje i potrebe novorođenčeta.

Osim toga, možda neće odmah postati svjesna da je postala “dvostruka” majka. Emocionalno stanje majke nakon porođaja može biti donekle nestabilno. Može se osjećati nesigurno u sebe, biti zabrinuta za budućnost porodice, pa čak i osjećati krivicu pred starijim djetetom jer se njegov status jedinca u porodici tako drastično promijenio.

Svjesno ili nesvjesno mama se možda nada da će starije dijete shvatiti koliko joj je teško. I shvativši to, pomoći joj svojim dobrim ponašanjem. A, možda čak i učestvovati u njezi novorođenčeta.

Roditelji uglavnom očekuju da se starije dijete više ne treba ponašati kao dijete, nego prije kao odrasla osoba. Zaboravljaju da je i prvorođeno dijete još uvijek dijete i da nije odraslo. I još ukoliko je roditeljski umor uslijed brige o novorođenčetu jači, to bi više nezadovoljstva moglo nastati zbog „neprimjerenog“ ponašanja starijeg djeteta.

To može zvučati približno ovako: „Eto, sada si stariji, ne smiješ zabrinjavati roditelje. Trebaš se dobro ponašati i brinuti se o braci/seki“, itd.

Dakle, od starijeg se djeteta, samo zato što je starije, sada puno više očekuje.
Međutim dijete je možda sasvim nespremno za takav preokret. Uopšte ne želi postati „veliko“ i „odraslo“.

Posebno ako ga prije rođenja brace ili sestrice nisu pripremali kako se brinuti za druge. Šta bi se moglo preduzeti s ciljem „zaštite svojih interesa“?
Na primjer, opet se početi ponašati poput male bebe, podsjećajući time roditelje da je još uvijek dijete.

Ljubomora je negativna emocija i na taj način može negativno utjecati na djetetovu osobnost. Evo nekih posljedica s kojima se vaše dijete može suočiti zbog ljubomore:

  • Vaše dijete može postati agresivno
  • Vaše se dijete može pretvoriti u nasilnika
  • Vaše dijete se može izolovati i ostati po strani
  • Vaše dijete može pokazati nemoćan stav
  • Vaše dijete može razviti nisko samopoštovanje
Evo nekoliko načina koji vam mogu pomoći u rješavanju problema djetetove ljubomore:
1. Slušajte svoje dijete

Ljubomora nije površna, već je duboko ukorijenjena. Razgovarajte s djetetom i slušajte njegove brige i razloge koji mogu uzrokovati takvo ponašanje. Slušanje djetetovih strahova, briga i zabrinutosti može mu pomoći u prevladavanju osjećaja ljubomore.

2. Usmjerite negativne emocije u pozitivne

Davanje pozitivnog smjera negativnim mislima vašeg djeteta može mu pomoći u rješavanju ljubomore. Ako je njegov brat ili prijatelj bolji od njega u nečemu, trebali biste potaknuti dijete da se samostalno popravi u toj vještini ukoliko želi, umjesto da ima loše osjećaje prema drugima koji se ponašaju bolje od njega.

3. Budite empatični prema djetetu

Vaše dijete može pokazati negativno i bezobrazno ponašanje, ali prema svom djetetu morate biti brižni. Ne gnjavite i ne kažnjavajte dijete. Važno je razumjeti da se dijete suočava s teškom emocionalnom situacijom i da mu treba vaše saosjećanje da bi se moglo nositi sa situacijom.

4. Objasnite važnost dijeljenja

Vrlo je važno da svako dijete nauči važnost brige i dijeljenja. Kada dijete nauči dijeliti svoje stvari s drugom djecom, to će mu biti od velike pomoći da sklapa prijateljstva, a takođe i da ukloni osjećaj ljubomore.

5. Pokušajte se uzdržati od poređenja sa drugima

Usporedba stvara negativne emocije i devalvira osobu. Stoga, nemojte upoređivati ​​svoje dijete s drugim djetetom ili s njegovim prijateljima. Svako dijete je jedinstveno i ima različite talente. Otkrijte u čemu je vaše dijete dobro i pomozite mu da razvije i savlada svoju vještinu umjesto da ga upoređujete s drugima.

Kao roditelji, obožavate i volite svoje dijete i možete ga “tuširati” povremenim pohvalama za njegov trud i naporan rad. Ipak, suzdržite se od pretjerivanja.