Pretjerana kupovina poklona za vrijeme praznika nije toliki problem, koliko je problem kupovina poklona koje kupujemo djeci tokom cijele godine.
Djeca danas rijeko imaju priliku osjetiti uzbuđenje i neizvjesnost radi dobivanja poklona.
Predpraznično vrijeme je vrijeme kada se veliki broj roditelja nađe u dilemi kakav poklon kupiti svom djetetu. U većini slučajeva djeca dobivaju velik broj poklona koji im ubrzo postanu nezanimljivi i rijetko se njima zapravo igraju. Postavlja se pitanje: “Što je to poklanjanje i kojim vrijednostima roditelji mogu u situacijama darivanja učiti djecu?”.
Darivanje ne znači nužno kupovanje poklona već znači i ulaganje sebe u stvaranje odnosa s drugom osobom. Naravno da svaka porodica ima pravo razvijati svoje vrijednosti vezane uz darivanje i to je nešto gdje nema propisanih pravila. Ipak, važno je naglasiti da odgovornost za kupovinju poklona i odnos prema poklonima ipak leži na odraslima, a ne na djeci.
Djeca imaju veliki broj želja, ali roditelji su ti koji preuzimaju vođstvo i odlučuju šta će kupiti. Popis želja može olakšati kupovinu i usmjeriti osobu koja kupuje poklon šta je zaista korisno, ali nije obvezujuće za roditelja u smislu da mora kupiti baš ono što je dijete stavilo na svoju listu želja.
Dakle, kada pomislimo da nam je važno kupiti “najbolji” poklon za dijete, možemo stati i zapitati se šta zapravo želimo. Želimo li se pohvaliti kako smo kupili najveći i najskuplji poklon ili želimo svoje dijete još više upoznati i razveseliti ga nečim što je njemu zaista važno?
Čekanje je vještina
Roditelj ima pravo odlučiti koji poklon je najprimjereniji za njegovo dijete, jer on preuzima ulogu vođstva, čime uči dijete postavljanju granica i zauzimanju za sebe. Zauzimanje za sebe je životna vještina kojom dijete razvija samopoštovanje važno za snalaženje u mnogim socijalnim situacijama.
Pokloni u vrijeme praznika
Vrijeme darivanja je upravo vrijeme u kojem ljudi jedni druge daruju i to je svrha predprazničnog vremena. Ono ne traje cijelu godinu i zbog toga ima svoju čar i čežnju za osjećajem iznenađenja prilikom otvaranja poklona. Možemo sebi dati dopuštenje da pokloni koje tada poklanjamo i kupujemo budu i pametni, korisni, nerazumljivi i nepotrebni ili u skladu s kupovnom moći, ali to je vrijeme darivanja i u skladu je s praznicima. Vjerovatno će se uvijek postavljati pitanja korisnosti poklona te njihova razvojna i edukativna svrha i to nije upitno.
Budući da je vrijeme darivanja prisutno nekoliko puta godišnje ono nije predmet rasprave u kontekstu pretjerane kupovine poklona djeci i tu vjerovatno ne leži problem. Problem leži u poklonima koje kupujemo djeci izvan vremena koje je određeno kao vrijeme poklanjanja. Djeca su radi toga lišena iskustava i osjećaja koje nosi poklanjanje i otvaranje šarenih papira i ukrasnih vrećica. Dovoljno je sjetiti se uzbuđenja i neizvjesnosti radi dobivanja darova na taj poseban dan i to je iskustvo koje djeca današnjice, rijetko imaju priliku osjetiti, jer im se često nešto poklanja. Čekati i iščekivati ima svoju razvojnu komponentu odgađanja zadovoljstva, kao i prilika da se osjeti iznenađenje. Dakle, ne mora biti sada i sve! Čekanje je takođe vještina i potrebno ju je razvijati.
Pokloni za vrijeme cijele godine
Šta se događa kada dijete vrlo često dobija neki poklon? Ono je „zakinuto“ za iskustvo odgode zadovoljstva i banalizira svrhu poklanjanja, odnosno, to darivanje postaje samo sebi svrha, za razliku od darivanja uslijed posebnog događaja poput rođendana, praznika ili nekog vjerskog događaja. I zaista, problem nastaje kada dijete stekne percepciju da je cjelogodišnje darivanje poklonima normalno jer veliki broj odraslih, a u kontekstu potrošačkog društva, tokom cijele godine i kada nisu praznici ili rođendan, djeci kupuje poklone.
U neku ruku to je razumljivo, jer vjerovatno iza tog ponašanja stoje plemenite namjere, ali postavlja se pitanje je li moguće maknuti naglasak s kupovine poklona i na drugačiji način darivati dijete tokom godine? Imati vremena i razumijevanja za dijete, uvažavati njegove razvojne potrebe, potrebe za bliskošću, te sticanje novih iskustava itekako su vrijedni pokloni.
Oni su besplatni i dijete ih se u većini slučajeva sjeća cijeli život. To su darovi uspostavljanja odnosa s djetetom gdje ono zapravo ima višestruke koristi. Dijete uči da je nematerijalan poklon vrijedan i trajan, te da su odnosi koje s ljudima uspostavlja oni u kojima može upotpuniti svoje potrebe.
Zajedničke porodične aktivnosti
U kontekstu svega odgovornost percepcije darova i poklanjanja je na roditeljima i naprosto ne stoji teza da su danas djeca nezahvalna i razmažena, te da ništa ne znaju cijeniti. Možda ona samo nisu imala priliku naučiti biti zahvalna i cijeniti druge.
Drugim riječima, sav teret stavljamo na leđa djece, a da zapravo uopšte nisu odgovorna za to što su im roditelji, bake, djedovi i ostatak porodice kupili veliku količinu poklona kojima se onda u većini slučajeva ne igraju, ne znaju što bi sa njima, ne znaju kojom bi se igračkom mogli igrati i na koji način. Naravno da ih tada učimo da ništa ne treba cijeniti, jer je sve zamjenjivo i nadoknadivo. Barem u materijalnom smislu!
Ideje, šta kupiti djetetu
Uglavnom danas na svakoj igrački piše za koju je dob i to olakšava izbor prilikom kupovine. Na nekoliko stvari bi posebno trebalo obratiti pažnju. Poklon bi prvenstveno trebao biti siguran u smislu da je bez sitnih dijelova, posebno za djecu koja još uvijek stavljaju sve u usta, kao i bez opasnih oštrih dijelova i štetnih boja. On bi trebao pozivati na istraživanje i rješavanje problema kako bi se dijete bolje razvijalo. Djeca mlađe predškolske dobi su zainteresovana za slaganje kockica, čitanje slikovnica u skladu sa uzrastom, raznih didaktičkih igara. Djeca starije predškolske dobi uvijek su zainteresovana za društvene igre, igre sa raznim figuricama sa kojima se mogu igrati igre pretvaranja.
Kako je vrijeme praznika vrijeme bliskosti i povezivanja bilo bi dobro sa djecom predškolske dobi provoditi vrijeme u zajedničkim porodičnim aktivnostima. Naravno da treba sve pripremiti, obaviti i kupiti, ali davanje prilike djeci da sa roditeljima zajedno obave neke kućanske poslove, učestvuju u pečenju kolača, ukrašavanju kuće i sl. stvara posebnu vezu između ukućana. Moguće je to sve npr. fotografisati i napraviti praznični album uspomena koji možete sa djecom pogledati i prisjetiti se prazničnog ugođaja. To bi mogao biti zajednički poklon za cijelu porodicu, a djeci puno znači kada imaju mogućnosti vidjeti se u raznim aktivnostima, pogotovo kada su njihovi bližnji u to uključeni.
I na kraju, ponekad je važno pokloniti poklon, ali je važan kontekst u kojem se to darivanje odvija. Neka to bude radi povezivanja, uvažavanja i blizine cjelokupne porodice.