Ukoliko dijete u svojim roditeljima uvijek vidi uzor, cijeni ih i poštuje, utoliko će ih i slijediti. To znači da roditelji moraju imati određeni autoritet. Čuvati svoj autoritet znači odgajati dijete u ljubavi. Ljubav u odgoju djeteta stvara vedro životno raspoloženje, a takvu će ljubav vraćati i djeca roditeljima. Da biste bili autoritativan roditelj potrebno je da pokazujete poštovanje prema ličnosti vašeg djeteta. Roditelji se prema djetetu trebaju odnositi kao prema budućem čovjeku, a ne vrijeđati ga, ponižavati, te sputavati njegove osjećaje, samostalnost, inicijativu i životnu aktivnost. Istovremeno je potrebno postavljati pred dijete zahtjeve i obaveze koje je dužno izvršavati.

Roditelji će imati autoritet ako budu dosljedni u svojim odgojnim postupcima. Moraju biti strpljivi, taktični, ali u prvom redu dosljedni. Dosljednost roditelja znači miran i sređen život, pa je time i dijete pošteđeno od raznih iznenadnih ispada, svađa i nesporazuma između roditelja.

Imati autoritet znači svestrano se brinuti za dijete. Dijete stiče povjerenje u svoje roditelje ako neprestano osjeća da u njima nailazi na oslonac uvijek, pa i onda kada griješi i kada mu je teško. Djeca će poštovati svoje roditelje ako osjete da su odnosi u porodici prema svima dosljedni. Starije dijete npr. ne podnosi pretjeranu brigu za najmlađe, te se u tim situacijama javlja ljubomora, o čemu roditelji moraju voditi računa.

Rušenje autoriteta roditelja

U nekim porodicama ruši se autoritet tako što se nejednako postupa prema djeci, na jedan način se ponaša otac, a na drugi način majka, djed, baka, tetka i dr. Autoritet roditelja se ruši kada dijete osjeća da među njima vladaju razmirice, nesporazumi, trzavice i druge negativne pojave. Sve to ruši mirnu porodičnu atmosferu, stvara nesigurnost i potištenost kod djeteta.

Djeca će poštovati roditelje ako u njima vide ljude koji se pravilno odnose prema radu, prema društvu i društvenoj zajednici. Neki roditelji, opet, odnos prema djeci postavljaju s »visoka«. Njihov je zadatak da zapovijedaju, a djeca da slušaju. Ništa pogrešnije nema od toga! Takvi roditelji brzo gube autoritet u očima svoje djece. Konačno, roditelji moraju svoje postupke prilagoditi razvojnim fazama djeteta, na jedan način u najranijoj dobi, a na drugačiji način u predškolskoj dobi, školskoj doba, kao i u dobi sazrijevanja. Snađu li se roditelji u tome, svoj će roditeljski autoritet prema djeci zadržati trajno, a ljubav djece će im biti uzvraćena za sve ono što su im u djetinjstvu pružali.

Strpljenje i tolerancija u odgoju djece

Vrlo je jednostavno u odgoju djeteta samo zapovijedati i braniti. Djeca se tako ne odgajaju nego samo »dresiraju«. Takozvano »dobro« dijete, koje pažljivo sluša i udovoljava zahtjevima roditelja ne znači da je dobro odgojeno. Dijete mora samo spoznati šta je dopušteno, a šta zabranjeno, šta je dobro, a šta zlo. A to je moguće postići laganim i strpljivim radom. Roditelji u tome mnogo griješe. Ne razmišljaju o uzroku neke pojave, nego nastoje jednostavno “narediti” da se dijete silom riješi te pojave. Zabranjuju, viču, čak i tuku, a takvi postupci mogu samo ustaliti negativnu pojavu. Tu nema ni strpljivosti ni trpeljivosti u odgoju. Roditelji griješe i kada odmah oštro, često i nepravedno, reaguju na učinjene greške. Bolje je strpiti se neko vrijeme. Dijete ima mogućnosti da i samo o tome razmisli, osjeća potrebu da se povjeri roditeljima, a time stiče povjerenje u svoje vlastite snage.

Ako roditelji neposredno reaguju na grešku, dijete se ne snalazi, osjeća se poniženo, usamljeno i u tome času se javlja otpor, odnosno potreba da se odbrani. Dijete nije shvatilo svoju grešku, te se takvih grešaka neće osloboditi ili će paziti da ih pred roditeljima ne čini. Time se ništa ne postiže.

Dajte djetetu njegovo slobodno vrijeme

Neki roditelji neprestano »sjede« za vratom svoga djeteta. Svaki pokret, svaka igra, gotovo svaka misao pod kontrolom je roditelja. Tako je život djeteta ispunjen neprestanim tutorstvom, gdje treba i gdje ne treba. Dijete gubi svoje »ja«, koje tako jako želi izraziti. Takvo dijete postaje nesamostalno, te se u njega pojačava osjećaj manje vrijednosti, a mnoga djeca postaju razdražljiva i nervozna. Dijete ne voli biti samo i bez roditelja. Povjerenje u roditelje daje mu sigurnost da izvrši mnoge zadatke koje se bez oslonca na roditelje ne bi usudili izvršiti. Ali, dijete povremeno želi, a i ima potrebu, kao i odrastao čovjek da bude sam, da ga niko ne dira i da se niko ne miješa u krug njegovih interesa. Tako se razvija samostalnost kojoj se teži. Zamislite sebe da ste pod neprestanom prismotrom drugih i da su vam oduzeti satovi vaših intimnih raspoloženja! Slično je i s djetetom.

Način na koji roditelji koriste svoj autoritet ima veliki uticaj na djetetov odnos prema svim autoritetima sa kojima će se susretati. Zato bi trebali mudro iskoristiti svoju moć, uz mnogo ljubavi i brige, uz jasne granice i pravedne posljedice. Morate biti svjesni da zanemarivanje djece i njihove sigurnosti mogu biti vrlo štetni. Isto tako ako se sami ne pridržavate pravila koja ste postavili ili se iživljavate na djeci, rezultati mogu biti katastrofalni. Roditelji se trebaju jako truditi kako bi postali tip ljudi koje će dijete poštovati i htjeti slušati. Ako svoj autoritet dobro iskoristite, otvarate svojoj djeci vrata uspjeha.