Formalno čitanje knjige, iščitavanje stranica nakon kojeg smo upoznati s radnjom, a bez razmišljanja o pročitanom, ne razlikuje se puno od konzumiranja tjestenina u obliku slova. Djetetu pomozite da “oguli” knjigu, pronađe u njoj izvore znanja i u knjizi prepozna lunapark za mozak

Posjedovanje laptopa osobi, koja se ne zna služiti njime, ne znači ništa; takođe, osobi koja ne zna voziti, auto ne koristi ničemu; isto vrijedi i za guljač krumpira, otvarač konzervi, bicikl…svi predmeti iz svakodnevnog života zahtijevaju određeno znanje. Sva su pomagala, sredstva, alati, oruđa i instrumenti, bez pripadajuće vještine – bezvrijedni.

Svaki predmet, kako bi ispunio svoju svrhu, mora biti pravilno upotrebljen. Ništa drugačije nije kada se radi o knjizi. Kako bi doprinijela razvoju umnih sposobnosti i izgrađivanju karaktera, knjiga treba biti ”smisleno upotrebljena”. Djeca se, naravno, ne rađaju s navikama kvalitetnog i aktivnog čitanja, već ih, uz pomoć okoline, razvijaju.

Roditelji mogu pomoći djetetu da nauči misliti o pročitanome sadržaju, tj. da razvija navike smislenog čitanja. Kako? Učinite knjigu predmetom razgovora. Razgovorom o knjizi roditelj postaje vanjski sagovornik koji inicira teme, no ubrzo će postati ”suvišan” jer će dijete, uz pomoć tih razgovora, probuditi unutrašnjeg sagovornika u sebi samome, te će se početi pitati, smijati, protestovati, argumentovati, srditi i spoznavati samostalno u privatnosti svoga uma.

Preduslov zajedničkog razgovora o knjizi je taj da i zaposleni, s vremenom uvijek deficitarni, roditelj pročita knjigu. Ili… da pročita članak koji sažima razvojne potencijale pojedinih naslova i sugeriše teme razgovora.

Navedene knjige namjenjene su za osobe od 11 do 99 godina (osim Alise u zemlji čuda koju mogu čitati i mlađi od 11 godina). Svaki od odabranih naslova predstavlja jednu moć knjige – njenu posebnu snagu u stvaranju ugođaja i razvojnog potencijala:

Problematizovanje: Pustolovine Huckleberryja Finna

Mašta: Alisa u zemlji čuda

Humor: Kod kuće je najgore

Avantura: Putovanje u središte zemlje

Uživajte čitajući knjige.

Pustolovine Huckleberryja Finna, Mark Twain

Radnja se odvija na američkom jugu prije ukidanja ropstva, a knjiga je pisana iz perspektive siromašnog južnjačkog dječaka. Radi se o pustolovinama neukog, ali bistrog dječaka Hucka koji lažira vlastitu smrt i bježi od oca alkoholičara i gospođice Watson koja želi ”sivilizirati” Hucka, što on ne može podnijeti. Uskoro mu se pridružuje i odbjegli rob Jim te njih dvojica, putujući na splavu rijekom Mississippi doživljavaju razne zgode i nezgode. Vrhunac radnje događa se kada Jima zatvore kao odbjeglog roba na jednoj plantaži pa ga Huck (uz pomoć Toma Sawyera) nastoji osloboditi. Na kraju sve sretno završava, Jim dobije slobodu, a Huck nove potencijalne hranitelje od kojih već planira pobjeći među Indijance, kako bi izbjegao pokušaje da ga se ”sivilizira”.

Razvojni potencijali koje izaziva ova knjiga su izvanredni, baš kao i preispitivanje ispravnog.

Huck osjeća grižnju savjesti zbog toga što skriva Jima koji je odbjegli rob. Smatra da je zao i pokvaren jer mu privrženost prema Jimu ne dopušta da prijavi Jima kao odbjeglog roba. Društvo ga je naučilo da je ropstvo ispravno, a njegov ga ”unutrašnji zov” poziva da pomogne Jimu koji mu je postao pravi prijatelj.

Vrijednosti školskog znanja i iskustvenog znanja se vidi u mnogim situacijama čitajući ovu knjigu.

Huck je neobrazovan u akademskom smislu, no pun je praktičnog znanja (zna ploviti rijekom, loviti ribu, preživljavati u divljini…), osim toga, jako je snalažljiv i bistar, te zna improvizovati u mnogim situacijama.

Razmišljanja o autoritetu i titulama

Hucku i Jimu u jednome se trenutku pridružuju dvojica prevaranata koji za sebe tvrde da su kralj i vojvoda. Njih dvojica na razne načine varaju ljude, uzimajući im novac; i dok se Jim čudi takvome ponašanju jednoga kralja i jednoga vojvode, Huck mu objašnjava da su oni ”mačiji kašalj” u odnosu na ostale kraljeve u istoriji koji su radili puno gore stvari.

Mnoge zanimljive teme, i za roditelje i za djecu, se otvaraju u ovoj knjizi.

Alisa u zemlji čuda, Lewis Carroll

Jednog ljetnog poslijepodneva, djevojčica Alisa se dosađivala. U jednome trenutku ugledala je bijelog zeca u prsluku, te je krenula za njim i upala u zečiju rupu koja ju je odvela u zemlju čuda. Tamo su joj se događale nesvakidašnje stvari (rasla je i smanjivala se ovisno o napitku kojeg bi popila, plivala u vlastitim suzama…), upoznala je neobična bića (Kraljicu, Lažljivu kornjaču, Gusjenicu…) i prisustvovala čudnim događajima (ludoj čajanci, kriketu u kojem su batovi bili plamenci, a lopte ježevi, suđenju zbog ukradenih kolača…). Priča završava Alisinim buđenjem.

Čitanje ove knige potiče na maštanje i sanjarenje.

Ova knjiga raskida sa svim oblicima logike, radnja je povezana nepovezano, smisao je besmislen, a racionalnost je iracionalna. U zemlji naopake logike istovremeno se ne može očekivati ništa i može se očekivati sve. Alisa u zemlji čuda može se iskoristiti kao poticaj za inventivno i kreativno mišljenje.

Zašto nam je maštanje i sanjarenje bitno

Zajedničko maštanje na glas (roditelj i dijete mogu, na primjer, zajednički zamišljati što bi oni sve doživjeli da su upali u zečiju rupu i dospjeli u zemlju čuda ili negdje drugo)

Zajedničko osmišljavanje lika koji bi se uklopio u zemlju čuda

Kod kuće je najgore, Ephraim Kishon

Knjiga se sastoji od niza pričica iz porodičnog života u kojima se na humorističan način prikazuju svakodnevne porodične i društvene situacije. Neke od njih ponekad doživljavamo kao velike probleme, mukotrpne tragedije koje je Kishon pretvorio u komedije; neke ilustruju društvene navike ne baš najuzornijeg morala, koje je pisac razotkrio u njihovoj bezazlenoj proračunatosti. Tako u jednoj priči porodica Kishon primi na poklon bombonijeru za koju se ispostavilo da je pljesniva. Ljutita porodica proziva osobu koja im je poklonila bombonijeru, on se ispričava i kaže da ju je dobio od Bar-Honiga, koji ju je pak dobio od nekog trećeg, taj treći bombonijeru je dobio ženine nećakinje, ona od Goldsteina, Goldstein od Glasera, Glaser od Steinera, on od tete Ilke, a teta Ilka od – Kishonovih!

Ova knjiga stvari koje nas ljute, umaraju i frustriraju prikazuje na humorističan način i time pokazuje koliko su trivijalne; stoga ove porodične priče mogu poslužiti kao poticaj da na svakodnevne situacije počnemo gledati drugačijim, pozitivnijim pogledom.

Smisao za humor – Britka duhovitost knjige na neki način ismijava stanje savremenog čovjeka – komplekse, ono što ga opterećuje, odgojne metode, rituale, itd.

Putovanje u središte Zemlje, Jules Verne

Profesor Lidenbrock, njegov nećak Axel i Islanđanin Hans odlaze na putovanje do središta Zemlje. U podzemlju Zemlje nailaze na brojne opasnosti i teškoće, ali i otkrivaju tajni svijet biljnih i životinjskih vrsta iz zemljine prošlosti. Na kraju završavaju u aktivnom vulkanu čija ih isprekidana erupcija vraća na površinu Zemlje.

Razumijevanje motivacije – Djeci je često teško objasniti pojam motivacije i na šta se misli kada se kaže da je “važno biti motivisan”. Ličnost profesora Lidenbrocka utjelovljenje je motivacije i ljubavi prema poslu. On je geolog koji osjeća ushićenje i euforiju pri samoj pomisli na neko otkriće, na novu spoznaju; radi iz strasti prema predmetu svog rada. Axel, takođe geolog, manje je zainteresovan za otkrića, oprezniji je, te je manje sklon upuštati se u avanturističke pothvate zbog znanosti.

Vođen znanstvenom znatiželjom, profesor Lidenbrock odlučuje se na nešto nesvakidašnje i neuobičajeno, a sve veliko u razvoju ljudskoga društva isprva je bilo upravo takvo – nesvakidašnje i neuobičajeno. U ovoj se knjizi može promatrati važnost hrabrosti i nekonvencionalnog gledanja na svijet oko sebe.

Uživajte u čitanju sa svojom djecom.