Rast je složen proces, tokom koga se mijenja tjelesna masa, visina, oblik i proporcije tjela. Neophodan preduslov za normalan rast je zdravlje djeteta. Akutne bolesti ne usporavaju rast, dok hronične mogu da dovedu do značajnog, pa i nenadoknadivog poremećaja rasta.
Šta sve utiče na rast?
Niz međusobno povezanih faktora utiče na brzinu kojom će dijete rasti i kolika ća biti njegova konačna visina. Genetski potencijal (visina oca i majke) određuje očekivanu visinu. Da bi dijete tu visinu postiglo i preraslo, neophodna je pravilna i uravnotežena ishrana, odsustvo hroničnih bolesti, kao i povoljna emocionalna klima u kojoj dijete raste. Svi ovi faktori se usklađuju kroz rad endokrinih žlijezda: hipofize (sitna žlijezda koja se nalazi sa donje strane mozga), štitne žlijezde i nadbubrežnih žlijezdi. One luče hormone koji stimulišu rast u dužinu i sazrijevanje kostiju.
Mjerenje rasta
Na osnovu mjerenja velikog broja djece konstruišu se tabele i grafikoni koje pedijatar koristi kao standard za upoređivanje visine i brzine rasta pojedinog djeteta u odnosu na ostalu djecu. Masa se lakše mjeri, najbolje ujutru, sa što manje odjeće. U prvoj godini života masa je bolji pokazatelj napredovanja djeteta, dok kod strarijeg djeteta prednost ima rast u visinu. U prvih šest mjeseci dijete udvostruči svoju kilažu, a na kraju prve godine utrostruči porođajnu težinu. Kasnije dijete mnogo manje povećava svoju masu. Tjelesna masa se tumači u odnosu na visinu,najčešće se preračunava indeks tjelesne mase.
Visina djeteta se u prve dvije godine mjeri u ležećem, a potom u stojećem položaju. Dužina novorođenog djeteta je u prosjeku 52cm, dječaci su u prosjeku nešto duži. Brzina rasta u prvoj godini je veoma velika, oko 25 cm, a u drugoj oko 12 cm. U trećoj godini dijete poraste oko 8 cm, a potom se brzina rasta naglo smanjuje i iznosi 5 do 7 cm godišnje, do puberteta. U pubertetu se rast značajno ubrzava, povećava se tjelesna masa, uz preoblikovanje tijela karakteristično za pol.
Visok rast
Porodični visok rast je najčešći oblik visokog rasta. Izuzev visine djeteta (i njegovih roditelja), sve ostalo je normalno, djeca su odgovarajućih proporcija za uzrast i pol. Zbog visokog rasta najčešće se ljekaru javljaju devojčice u pubertetu. Patološki visok rast nastaje zbog povećane funkcije endokrinih žlijezda, genetskih anomalija ili metaboličkih bolesti. Liječenje se odvija u okviru liječenja osnovne bolesti.
Nizak rast
Zbog niskog rasta u odnosu na vršnjake češće se javljaju dečaci. Porodični, konstitucionalno nizak rast, najčešći je razlog niskog rasta. Mjerenjem visine roditelja i ciljanim razgovorom o dinamici rasta oba roditelja, obično se utvrdi da su i oni sami izrazito niski ili su sporo rasli u odnosu na vršnjake, ali su dostigli normalnu visinu. Kod ove djece nije potrebna nikakva terapija. Nizak rast koji prati genetske, metaboličke ili hronične bolesti (bubrega ili srca), liječi se u okviru lječenja osnovne bolesti.
Nedostatak hormona rasta je najčešći uzrok patološki niskog rasta. Najčešće se ne otkrije uzrok lučenja značajno manje količine hormona rasta iz hipofize. Ova djeca se mogu prepoznati još u ranom djetinjstvu: dijete je nisko u odnosu na roditelje, proporcionalne građe tela, kasni nicanje zubića (mada nije značajan pokazatelj), punačko, nezrelih crta lica („lutkast izraz“), malih šaka i stopala i malih spoljašnih genitalija. Rast je usporen, a pubertet se javlja sa značajnim zakašnjenjem. Na tržištu postoje farmaceutski oblici hormona rasta koji je je identičan prirodnom, pa se ovaj nedostatak uspješno liječi.
Kako na vrijeme prepoznati da dijete zaostaje u rastu?
Po važećim preporukama odojče se mjeri čak šest puta u toku prve godine života, zatim dva puta u drugoj godini, a potom jednom godišnje do završetka školovanja. Mjerenje može biti i češće (na šest mjeseci) u slučaju da postoji sumnja na poremećaj rasta. Ljekar ili medicinska sestra pravilno mjere dijete, a dobijena vijrednost se upisuje u grafikon standarda za pol i uzrast. Svako značajno odstupanje u dostignutoj visini ili brzini rasta treba da pobudi sumnju na poremećaj rasta. Dijete se obavezno upućuje dječijem endokrinologu koji će obaviti niz analiza i testova kojima se traga za mogućim uzrocima poremećaja rasta.
