Odrastanje djeteta je proces koji određuje njegovu budućnost i priprema ga za svijet odraslih i samostalan život u njemu, zato je i obaveza svih, da najbolji interes djeteta bude prioritet u svim aktivnostima i situacijama. Ako vaše dijete voli da se eksponira, treba da znate kako da ga usmjeravate, kako ga ta eksponiranost ne bi dovela u neugodnu situaciju i kako bi što bolje iskoristilo taj svoj “talenat”. Da, eksponiranost u nekim situacijama može biti i kao talenat, a u nekim i kao negativna osobina.

Odrastanje djece je najteži i najvažniji izazov i zadatak roditeljstva. Dok su djeca mala mi odlučujemo umjesto njih, upravljamo njihovim životom i brinemo o njima.

Vaše dijete obožava da je u centru pažnje. Priča, glumata, pjeva, pleše, dopada mu se da je ispred kamere, publike i u fokusu. Stvoreno je za scenu, to ne mislite više samo vi, već vam to svi govore.

Pravo pitanje se postavlja – kako usmjeriti to dijete. Lakovjerne i lakomislene majke, da se tako izrazimo, će uključiti kameru mobilnog telefona i djetetove nastupe i “odvale” objaviti na društvenim mrežama (uglavnom je to Instagram). Međutim, prema mišljenju mnogih razvojnih psihologa, ovo može biti itekako kontraproduktivno.

Kao prvo, djetetu se imputira da treba da bude zabavno za širu javnost, čime se razvodnjava esencija djetinjstva, a to je spontana razigranost i radost. Naviknuto da “glumata” pred kamerom, dijete će to početi da čini i u svakodnevnim momentima. Kao drugo, izlažete ga publici koja često nije blagonaklona, čime dolazimo do najlošije nus pojave, a to su maliciozni komentari i kritike. Šta onda činiti?

Gluma za individualce i avanturiste

Za djecu koja naginju ka glumi je individualno s koliko godina će početi da pohađaju školu glume, ali se može reći da je pravi trenutak kada je dijete već osjetilo osnovnu školu, upoznalo svoj novi tim, drugare, krenulo da osvaja svoje mjesto i prostor unutar te nove zajednice.
Taj period može biti vrlo intenzivan i napet, a časovi glume mogu u velikoj mjeri pomoći, u smislu podrške i prepoznavanja baš te djetetove posebnosti. Zato je tu škola gluome koja ih vodi kroz to zanimljivo putovanje otkrivanja svog prostora, mašte, kreativnosti, slobode.
Časovi glume za djecu bi trebalo da se temelje na primjenjenoj psihologiji i psiho drami, koju djeca ne znaju da imenuju, ali autentično prepoznaju kao igru.

Gluma donosi uzbuđenje koje nosi mogućnost da se postane i pas i mačka, vjetar, kiša, da se mjenjaju uzrasti, raspoloženja, teme, izazovi. Unutar svega toga ne postoje ograničenja. Djeca mogu da isprobaju sve što do tada nisu smjela, ili ih je bilo stid, ili im je neko rekao da to nije lijepo i primjereno. To je najkraći put ka osvajanju slobode, slobode sopstvenog izraza i prostora, koji je kod svakog djeteta drugačiji i poseban, i odvija se različitim tempom i ritmom.

Na časovima glume dijete počinje da naslućuje svoje karakteristike i da ih razvija kroz glumačku igru. To jača samopouzdanje i povjerenje u stil svoje ličnosti, koji će se uobličiti mnogo kasnije. Bez obzira na detetovo dalje usmjerenje u životu, gluma će pomoći da bude hrabrije, smelije, blesavije i autentičnije.

Kako da roditelji prepoznaju muzikalno dete, njegov sluh i talenat?

Djeca koja su nadarena za muziku najčešće će u najmlađem uzrastu imati potrebu da uz muziku plešu, pjevaju ili tapšu. Ako mislite da to radi svako dijete, to je tačno, ali je isto tako tačno da djeca koja su nadarena plešu tako što prate ritam, dok oni manje nadareni plešu samo zato što su čuli muziku.
Dešavaće vam se da na nekom javnom mestu, uz mnoge druge stimulanse, vaše dijete počne da se njiše i da vi tek tada primjetite da se odnekud čuje muzika. Ono je primjetilo odmah. Vrlo vjerovatno će vam i vaspitačica, a kasnije i učiteljica skrenuti pažnju da razmislite o upisu vašeg djeteta u muzičku školu.
Što se sluha tiče, tu dolazimo do jedne vrlo česte zablude. Većina ljudi misli da je sluh presudan za bavljenje muzikom, što donekle jeste tačno. Međutim, ono što je nepoznanica jeste da se sluh razvija celog života. Ono što je urođeno, i na šta možemo vrlo malo ili ni malo da utičemo jeste – ritam. Ukoliko vaše dijete nema urođen osejćaj za ritam, za njega će muzička škola (naročito stariji razredi) biti teškoća.

Kada je riječ o talentu, to je najviši nivo predispozicije za bavljenje umjetnošću. Ne opterećujte se njime. I djeca koja imaju osnovne muzičke predispozicije treba da se bave muzikom kao hobijem zbog mnogih benefita koje bavljenje muzikom donosi.

Kako bavljenje muzikom može da utiče na djecu?

Bavljenje muzikom nosi ogromne benefite za dijete, možda i najveće kada je riječ o vannastavnim aktivnostima. Pri sviranju muzičkog instrumenta aktiviraju se obje hemisfere mozga kao i mali most između njih, koji se kod ljudi koji nikada nisu pokušali da sviraju neki muzički instrument možda nikada ni ne aktivira.
Dok sviraju, dešava se pravi mali vatromet u mozgu naših mališana. Pored ovoga, djeca razvijaju samopouzdanje kroz javne nastupe i spremnija su za usmena izlaganja koja ih čekaju tokom školovanja.

Modeling za male ekstroverte

Kada su roditelji u trci za egzistencijom ne obraćaju toliko pažnju na djecu. Ima puno djece koja svoju energiju ne znaju kako da kanališu, čemu se pogrešno daje dijagnoza hiperaktivnosti.
Roditelji će sigurno primjetiti da dijete voli da se slika i snima, da je slobodno, da se ne stidi pred drugim ljudima. U tom slučaju, jedna od dobrih aktivnosti za takvo dijete je modeling, gdje su djeca  “pod reflektorima”. Učestvuju na modnim revijama, snimaju reklame, slikaju se, i na taj način usmjeravaju svoju energiju, rade ono što vole i što im leži. Kada djeca prolaze kroz školu za manekene i modele, oni tada uče koreografiju, scenske pokrete i izraz, te će neki od njih možda postati i glumci. Ako uz sve to imaju i razvijenu estetiku, modeling je pravo rešenje za njih, jer uče i o lijepom i pravilnom odjevanju i stilu.
Za šta god da se odlučite, bitno je da ispoštujete afinitete svog djeteta.