Kako da vaspitate izdržljivo dijete?
Djetinjstvo je svakako najljepši period života, ali to ne znači da u djetinjstvu nema stresa. Djeca imaju kontrolne zadatke, uče nove informacije, mjenjaju škole i uklapaju se u novu sredinu.
Izdržljivost pomaže djeci da se uspješno izbore sa svim ovim izazovima. Izdržljiva djeca uspješno rješavaju probleme, ona se suočavaju sa nepoznatim i teškim situacijama težeći da pronađu ispravna rješenja.
Kada se nađu u zahtjevnoj situaciji izdržljiva djeca imaju osjećaj da znaju kako bi treblo da postupe i mogu da se izbore sa situacijom puni samopouzdanja.
Ovo ne znači da bi djeca trebalo sve da rade sama, već da znaju kada bi trebalo da potraže pomoć i kako da riješe svoj sljedeći korak.
Izdržljivost nije vještina sa kojom se djeca rađaju, već se ona uči. Trebalo bi ohrabrivati dijete da nauči načine da izađe na kraj sa neočekivanim situacijama.
U našem društvu roditelji uvijek žele da se uvjere da je njihovom djetetu udobno i da je zaštićeno, što i nije uvijek najbolje za dijete. Konstantno se trudimo da budemo jedan korak ispred naše djece, ali život ne funkcioniše na taj način. Mnogi roditelji žele da poštede dijete bola kroz koji su i sami prošli i zato se trude da ga uvek kontrolišu i štite.
Nije posao roditelja da bude pored djeteta svo vrijeme, već da ga nauči da se izbori sa problemima.
Nekoliko savjeta da odgajite izdržljivo dijete:
Ne trudite se da ispunite baš svaku želju svog djeteta
Kad god se trudimo da ispunimo svaku želju našeg djeteta, sprječavamo da dijete razvije sopstveni mehanizam rješavanja problema. Pretjerano zaštićena djeca su sklonija anksioznom ponašanju.
Trudite se da ne eliminišete sve rizike
Prirodno, roditelji žele da im dijete uvijek bude sigurno, ali uklanjanje svakog rizika sprečava dijete da nauči da bude otporno na probleme. Rješenje je da se odredi rizik odgovarajući uzrastu i da dijete nauči osnovne vještine rješavanja problema. Pružajući djetetu slobodu prikladnu njegovim godinama, pomažemo mu da spozna sopstvene granice.
Naučite dijete da reši problem
Zamislite da vaše dijete treba da ide na izlet sa školom, koji uključije i noć provedenu van kuće i ono je uplašeno i zabrinuto, jer će biti daleko od kuće. U ovoj situaciji roditelj bi mogao reći djetetu da nema razloga da ide.
Bolji pristup rješavanju problema je umiriti uznemireno dijete i pomoći mu da se izbori sa neprijatnim osjećanjima. Razgovarajte sa djetetom i zajedno dođite do načina na koje može izaći na kraj sa neprijatnim osjećajima. Drugim rečima, navedite dijete da razmisli o tome na koji način može da se izbori sa problemom. Pružajte djetetu šansu iznova i iznova, kako bi shvatilo šta funkcioniše, a šta ne.
Naučite dijete konkretnim vještinama
Skoncentrišite se na konkretne vještine koje su potrebne za rješavanje određene situacije. Zapitajte se šta je neophodno da bi se riješio određen problem, a zatim pomozite djetetu da dođe do istog zaključka.
Izbjegavajte pitanja koja počinju sa ZAŠTO
Pitanja koja počinju sa ZAŠTO i nisu od neke pomoći u rješavanju problema. Na primjer, ako je vaše dijete ostavilo bicikl na kiši, ako ga pitate zašto, šta može da vam odgovori? Da je bilo nepažjivo, ili da jednostavno ima osam godina… Umjesto toga postavljajte pitanja sa KAKO. „Ostavio si bicikl napolju i lanac se pokvario, kako ćeš to popraviti?“
Ne pružajte djetetu sve odgovore
Koristite rečenicu NE ZNAM kako biste izbjegli da odgovorite na sva dječija pitanja. Korišćenjem ove rečenice pomažete djeci da se naviknu na nesigurnost, a istovremeno ih podstičete da sami razmišljaju.
Takođe, koristeći ovakav pristup dok je dijete malo, pripremate ga i za krupnije pokušaje rješavanja problema. To im se neće dopasti, ali će se ubrzo navići.
Izbjegavajte da predstavljate situaciju katastrofalnom
Vodite računa šta govorite svojoj djeci i kako se izražavate u njihovom prisustvu. Roditelji koji su i sami anksiozni svojim izjavama plaše djecu. Na primjer, umjesto da kažu djetetu da je jako važno da nauči da pliva, oni mu govore da je jako važno da nauči da pliva, jer ako ne nauči može da se udavi. Ovakve izjave samo plaše dijete.
Dozvolite djetetu da griješi
Neuspjeh nije kraj sveta. Pustiti dijete da pravi greške je jako bolno za roditelje, ali to mu pomaže da nauči kako da ispravi greške i donese bolju odluku sljedeći put.
Pretjerano zaštitnički i anksiozni roditelji, u slučaju da dijete ima domaći zadatak željeće da zadatak bude urađen perfektno, čak iako njihovo dijete nije pretjerano zainteresovano da ga uradi. Trebalo bi dozvoliti djetetu da vidi posljedice svojih akcija.
Takođe, ako vaše dijete ne želi da ide na trening, pustite ga. Na sljedećem treningu će sjediti na klupi i neće mu biti prijatno dok druga djeca treniraju.
Pomozite mu da nauči da upravlja svojim emocijama
Upravljanje emocijama igra ključnu ulogu u otpornosti. Naučite dijete da prihvati svoje emocije, šta god da osjeća. U redu je ako osjeća ljutnju što je izgubio u igri, ili mu je brat pojeo sladoled. Takođe mu pokažite na koji način da, nakon što prepozna svoje emocije, postupi onako kako smatra da bi trebalo.
Oblikujte izdržljivost
Ne zaboravite da djeca uče posmatrajući svoje roditelje. Pokušajte da budete mirni i dosljedni, staloženi i strpljivi. Ne možete očekivati od djeteta da nauči da kontroliše svoje emocije, ako vama to ne polazi za rukom.
Za dobro roditeljstvo je potrebno dosta prakse i svi mi kostantno učimo. Kad pogriješite, priznajte da ste pogriješili.
Izdržljivost pomaže djetetu da izađe na kraj sa neizbježnim osudama, trijumfima i nevoljama sa kojima se svaka osoba susreće tokom odrastanja. Otporna djeca izrastaju u otporne ljude, spremne da se suoče sa svim nepredvidivim situacijama i promjenama koje život nosi.