Neka djeca rođena su samostalna. Puste našu ruku već s dvije godine i spremna su se zaigrati s komadom drveta ili kamenjem, popeti se na ogradu i zavladati svijetom bez naše pomoći. No, veliki broj djece ne želi se tako lako odvojiti od svojih roditelja, pa čak ni na nekoliko minuta. Nema te igračke i te zabave koja im se može ponuditi a da najmanje 100 puta ne ometu roditelje u vrijeme pripreme večere ili nečemu sličnom.
Za neke je samostalna igra nešto sa čime se dijete rodi, dok drugi smatraju da je to vještina koja se može naučiti. Za to su potrebne samo neke vještine i strpljivi roditelj.
Neka djeca igraju se samostalno i to jako koncentrisano i s velikom pažnjom. Uživaju u tome, te su pritom jako produktivna i kreativna – objasnili su psihoanalitičari.
Druga djeca ipak za igru žele društvo prijatelja ili roditelja. Ona uživaju u socijalnoj uključenosti puno više nego u obavljanju nekog zadatka ili samoj igri. Ako to čine svo vrijeme, propuštaju važnu razvojnu stepenicu: uživanje u vremenu provedenom samo sa sobom. Ta stepenica nužna je za izgradnju mašte i drugih vještina.
Samostalno provedeno vrijeme je vrlo važno. Takvo vrijeme čak može pomoći djeci da bolje i lakše uče nekad u budućnosti jer su već naučili samostalno izvršavati određene zadatke. Takođe, djeci koja se znaju igrati sama jača samopouzdanje zbog osjećaja postignuća.
Roditeljima djece koja imaju problema sa samostalnom igrom psiholozi preporučuju 6 načina kojima bi se to moglo postići:
Jasno zadajte igru
Ako četverogodišnjem djetetu kažete da se ide samo igrati, ono će biti preplavljeno izborima. I neće znati izabrati. Jednostavnije je da ga tačno uputite šta da napravi. Na primjer, prikupiti sve što je potrebno za crtanje ili za slaganje grada. I onda zadajte zadatak. Dajte upute i recite djetetu da vas iznenadi. Svakako pohvalite rad i trud.
Ne šaljite ih u drugu sobu
Djeca koja po prirodi nisu neovisna ne vole provoditi vrijeme daleko od svojih roditelja. Zato, kako ne bi samostalnu igru shvaćala kao kaznu, dopustite djeci da igru “presele” u vaš prostor i da se igraju u vašoj blizini.
Ako je moguće, da se dijete igra nešto slično što i vi radite. Na primjer, ako kuhate u kuhinji, da i njemu prenesete malu kuhinjicu u istu prostoriju (ako ju ima).
Bavite se pritom svojim poslom i objasnite djetetu da “oboje imate posla”. Naime, većina se djece voli poistovjetiti sa roditeljima i obavljati svoj zadatak samostalno poput njih.
Izazovite ih na kreativnost
Nekoj djeci samo treba poticaj da bi došla u dodir sa svojom kreativnom stranom. Predložite im nešto izvan okvira i zatim se sklonite s puta.
Na primjer, dajte djetetu neke figure koje mu se sviđaju i recite mu da uz pomoć njih smisli neku priču. Recite mu da dolazite za 10 minuta da čujete što je dijete smislilo. idući put mu recite da dolazite za 15 minuta i tako postepeno produljujte vrijeme dolaska.
Uskoro će se dijete samo znati zaigrati te pritom biti maštovito i inovativno.
Počnite polako i često ih pohvalite
Ni jedno dijete koje se ne zna igrati samo neće to naučiti za dan. Zato, čestitajte sebi na svakoj minuti koju su proveli u samostalnoj igri, ali pritom ne zaboravite pohvaliti i njih. Budite konkretni u svojim pohvalama.
Takođe, izaberite aktivnost koja je vašem djetetu najugodnija i pokušajte dalju minutažu graditi upravo na njoj, jer teško da će se dijete dugo koncentrisati na neku igru koja mu nije privlačna.
Opšte pohvale poput: “Dobar posao”, lako se zaborave, ali konkretne poput: “Kako si visoko složio te plave i crvene kocke” duže vrijeme ostaju zapamćene.
Budite im uzor
Djeca jako puno uče posmatrajući ponašanje roditelja. Dakle, najveća usluga koju im možete napraviti je da ostavite sve, uzmete knjigu i izvalite se na kauč. Usput sebi skuhajte i kafu. Nema boljeg načina da djetetu čitanje učinite privlačnim, nego da vidi vas koliko uživate u njemu.
Isto vrijedi i za druge aktivnosti. Djeca žele kopirati vašu zabavu.
Nađite trenutke za podučavanje svugdje – pa čak i na TV-u
Stručnjaci savjetuju čak i ovo – ako niste previše strogi po pitanju ekrana, TV i kompjuter su još neki od načina kako da dijete ipak provede neko vrijeme samo sa sobom.
Takvo vrijeme ne mora biti “uludo potrošeno” već i ekran možete koristiti kao nastavno pomagalo. Nakon sat vremena možete ispitati dijete šta je gledalo, kako mu se svidjelo, te povesti diskusiju o pogledanom.
Izaberite neki dječiji dokumentarac ili nešto slično poučne tematike. Dijete će biti sretno da i ono vas može nešto naučiti.
