Za sve mame i tate koji provode dosta vremena u kuhinji praveći različite poslastice za cijelu porodicu, ovo će biti i više nego koristan tekst.

Postoje mnoge aktivnosti koje možete raditi u kuhinji zajedno sa svojim djetetom, a koje mogu biti izuzetno stimulativne za razvoj djeteta.

Kuhinje su djeci zanimljiva polja za igru. Iako obično volimo da tamo ne borave zato što nam se čini da postoji previše stvari kojima mogu da se povrijede, zanemarujemo činjenicu da, ako im se pruži prilika da učestvuju u nekoj aktivnosti, umjesto da po kuhinji besciljno tumaraju, možete smanjiti šanse da dođe do povrede, a istovremeno, možete im pružiti dragocjeno iskustvo iz kojeg će nešto novo naučiti, uvježbati svoje vještine i zabaviti se.

Djeci obično najviše pažnje u kuhinji privlači posuđe i često im je zanimljivije više od svih igračaka koje imaju. Oni vide roditelje koji koriste šerpe, lonce, tanjire, šolje i escajg u svakodnevnoj pripremi obroka i žele da imitiraju ono što oni rade. Da biste zadovoljili djetetovu potrebu za ispitivanjem novih aktivnosti, oblika i zvukova evo nekih prijedloga kojima možete zaokupiti pažnju vašeg mališana dok kuvate, znajući da on u isto vrijeme radi jednako važan posao – bogati svoja iskustva i otkriva svijet oko sebe. Primjetićete da su različite vježbe namjenjene različitim uzrastima, jer zahtjevaju različite stepene razvijenosti različitih sposobnosti.

Znajući svoje dijete i  njegove potrebe, afinitete, pokušajte da ove vježbe prilagodite uzrastu svog djeteta da može da ih izvede.

1. Šerpa kao bubanj

Odličan materijal, naravno, ukoliko vam ne smeta malo buke. Dajte djetetu neku staru šerpu ili lonac i dvije drvene kašike. Pokažite mu kako može lupajući o šerpu sa obje ruke da proizvodi zvuk, i pustite ga da pokuša da imitira. Kasnije možete da zajedno lupate u određenom ritmu (na primjer u ritmu neke  pjesmice koju dijete može da isprati). Na ovaj način on vježba koordinaciju ruku, naizmjenično korišćenje obje ruke i sposobnost da reprodukuije zadati ritam.

2. Od kuhinje do dnevne sobe, i nazad!

Složite na poslužavnik plastične tanjiriće i šoljice i dajte djetetu da nosi od kuhinje do, na primjer, stola u dnevnoj sobi (od tačke “a” do tačke “b”). Jasno mu stavite do znanja šta tražite od njega i dajte mu nalog „da stavi na sto“. Da bi uradilo dati zadatak dijete mora da isprati određenu putanju i da se kreće ka zadatom cilju uvježbavajući prostorne odnose, ravnotežu, vizuomotornu koordinaciju, koordinaciju ruku i nogu.

3. Sve šoljice desno, svi tanjirići lijevo!

Stavite svo plastično posuđe na jedno mjesto i dajte djetetu zadatak da ih rasporedi na određeni način. Na primjer, sve čaše desno, sve tanjiriće lijevo. Možete igru učiniti složenijom tako što ćete dodati u zadatak raspoređivanje po bojama ili po veličinama (“Sve velike šolje stavi sa desne strane, sve male šolje sa lijeve strane”, “Desno stavi samo čaše crvene boje”). Ovakve vježbe odlične su za pažnju, za klasifikaciju, ali i za sazrijevanje lateralizacije, osvješćivanje prostornih odnosa, kroz rad na pojmovima desno i lijevo.

4. Postavljanje stola

Evo aktivnosti koja će vam donijeti i malo pomoći od strane mališana. Napravite od toga igru. Stavite sve “elemente”, odnosno, pribor na sto i onda kažite djetetu da pažljivo sluša vaše uputstvo. Na primjer: “Uzmi jedan tanjir i stavi ga tamo gdje sjedi tata. Desno od tanjira stavi kašiku, a viljušku stavi lijevo”). Ovakva “igra” je odlična za upoznavanje djece sa prostornim odrednicama desno i lijevo, čije je shvatanje i primjena neophodno za savladavanje čitanja, pisanja i računanja.

5. Ruke u tjestu

Kada mjesite tjesto, eto idealne prilike za učenje. Osim što vam djeca mogu pomoći dok izrađujete tjesto, možete ih učiti da otiskuju različite oblike (krug, zvjezda, srce, cvijet), ali i da ih sami prave (loptice, šare, pletenica, perece) – što je složeniji oblik, angažuje se više sposobnosti. Možete koristiti rekvizite kao što su oklagije, modle, viljuške, drveni pečati. Oblikovanje tjesta izuzetno opušta, a dijete uz to povećava svoju manipulativnu spretnost, poboljšava koordinaciju oko-ruka, uči nove pokrete i razvija svoju maštu. Ako u tjesto ubacite i boju za kolače, čitav proces će biti još interesantniji djeci.

6. Kuvajmo zajedno!

Kada pratite neki recept vi čitajte, a dijete može da ubacuje sastojke. Na ovaj način dijete uči da prati zadati redoslijed, što je osnova za učenje čitanja i pisanja. Osim toga, otvaranje kesica, otvaranje tegli pogoduje razvoju fine motorike i  vizuo-motorne koordinacije koje su takođe neophodne za razvoj školskih vještina. Mjerenjem  kašikama (velikim/malim) ili šoljama, upoznaju se sa količinama, izraženim kvantitativno ili kvalitativno (sipati soli između prstiju). Ovako dijete dobija mnoštvo senzornih informacija o kompaktno/rastresito, masno, suvo, mokro, sluzavo itd). Samo ubacivanje, u šerpu, čašu, teglicu – kašikom, prstima, čašom, odlično je za finu motoriku, taktilnu stimulaciju, vizuo-težinu, obliku i teksturi namirnica (glatko/hrapavo, sitno/krupno, motornu koordinaciju.

7. U svaku čašu po jedna kašika

Odlična vježba za usvajanje pojma broja. Možete poredati plastične čaše (ili tanjire, ili posudice, ili šolje…) u jedan niz, i dati djetetu skup kašika i viljuški. Pitajte dijete da vam u svaku čašu stavi po jednu kašiku. Ukoliko ovo dijete radi sa lakoćom, možete vježbu učiniti složenijom tako što ćete davati instrukcije poput “U treću čašu stavi dve kašike” ili “Rasporedi kašike tako da je u svakoj čaši barem jedna, a da u četvtoj ima za dvije kašike više nego u prvoj”.

Koristitite ove aktivnosti da se zabavite i da zajedno učite. Važno je da, ukoliko primjetite da vaše dijete teško savladava ovakve aktivnosti, ili ih pak odbija, moguće je da su mu sposobnosti fine motorike, koordinacije pokreta, ravnoteže ili senzorne integracije nedovoljno razvijene i da se prosto povlači, jer osjeća da ne bi moglo uspješno da izvede željenu aktivnost. Može djelovati nespretno, sporije, bezuspješno učiti nove pokrete ili riječi, dakle spontano učenje može biti slabije razvijeno.

U tom slučaju bi bilo dobro da se obratite stručnjaku za pomoć. Imajte na umu da je dječije iskustvo kumulativno i da bi se razvila jezička, kognitivna ili motorička sposobnost, ili unaprijedila vještina ono mora imati mnogo praktičnog, čulnog i  manipulativnog iskustva. Stručnjaci poput logopeda, reedukatora psihomotorike, senzornog terapeuta, ili psihologa vam mogu reći da li je vašem djetetu potrebna dodatna stimulacija i kakva mu iskustva eventualno nedostaju. Tokom individualnog rada sa djetetom, oni mu pružaju upravo takva iskustva i time omogućavaju napredovanje djeteta i kretanje ka narednim fazama razvoja.