Dječija mašta

Stručnjaci tvrde da su djeca od treće do šeste godine najznatiželjniji, jer su dovoljno veliki da ih interesuje svijet oko njih, a opet još mali da bi znali za strah. Zato nemaju nikakve “kočnice” i mogu da vas iznenade i fasciniraju najraznovrsnijim pričama koje su smislili. U tom periodu obožavaju da slušaju bajke, gledaju crtane filmove, sami listaju knjige, a onda počinju da sklapaju sve te kockice u lični mozaik.

Psiholozi naglašavaju da bi roditelji trebali da podstiču njihovu maštu, jer je u tim godinama važna za razvoj ličnosti. Njeno “prirodno stanje” je igra, pa ih pustite da se igraju, umjesto da ih sputavate. Važno je da djecu prije škole stimulišete da razmišljaju tako da sami dolaze do rješenja, a ne da im vi nudite gotova. U protivnom, njihova kreativnost će u startu biti ugušena. Čak i kada vam se ne budu svidjeli njihovi odgovori, nemojte da im namećete svoje, jer u tom periodu djeca imaju pravo da budu drugačija. Pustite ih da eksperimentišu, zapitkuju i analiziraju. I što je najvažnije – nemojte da ih ismijavate. Sve dok ne sjednu u školsku klupu, ponosite se i aplaudirajte njihovim maštovitim pričama.

Mnogi roditelji smatraju da djeca lažu kako bi dobila što žele, izbjegla kaznu ili nešto što ne žele raditi. Međutim, važno je razmotriti okolnosti u kojima se ovo ponašanje javilo. Ako je riječ o predškolcima, moguće je da uopšte nije riječ o laganju, nego mašti. Kasnije se laganje javlja iz straha od reakcije roditelja, ali i brige za roditelje, pojašnjavaju psiholozi.

Male dječije laži

Počinju se javljati oko treće godine, dio su normalnog razvoja i nisu razlog za zabrinutost. Djeca u ovoj dobi još ne razlikuju maštu od stvarnosti ili istinu od laži, za njih su sve priče stvarne. Imaju bujnu maštu pa često mogu izmišljati priče ili preuveličavati događaje. Budući da im pamćenje još nije u potpunosti razvijeno, neke stvari mogu zaboraviti ili pomiješati.

Za razliku od predškolaca, djeca u školskoj dobi lažu kako bi zadovoljila zahtjeve autoriteta, da ih ne razočaraju ili zbog straha od posljedica.

Starijim školarcima je laganje jedan od načina rješavanja problema. Promotrite u kojim situacijama se javljaju laži, šta dijete želi postići time i šta mu treba. Ponekad lažu jer žele nešto prikriti, da bi dobili što žele, jer žele nekoga zadiviti ili se prikazati u boljem svijetlu, kažu psiholozi.

Na pitanje kako roditelji trebaju reagovati kada uhvate dijete u laži, stručnjaci kažu kako se iskrenost kod djece i otvoren razgovor moraju poticati od malih nogu.

Tako roditelji već s predškolcima mogu razgovarati o razlici između mašte i stvarnosti, a sa starijima o tome zašto je iskrenost važna. Djeca uče po modelu – ako roditelju zvoni mobitel, a on slaže kako nije kod kuće, šalje poruku djetetu da je laganje prihvatljivo. Kad roditelji ulove dijete u laži, važno je da ga ne obilježe kao lažljivca, nego da se usmjere na trenutno ponašanje. Stalno laganje je obično dio većeg problema pa je u tim situacijama dobro potražiti pomoć stručnjaka. Psiholozi ističu kako djeci treba objasniti da ste primijetili laž, ne postavljati previše pitanja niti pokušavati dobiti priznanje. Treba im, ipak, dati do znanja da se neke stvari ne smiju tajiti jer im mogu štetiti.

Recommended Posts