Mnoga istraživanja su potvrdila ono što već svi znamo: djeca koja provode vrijeme u prirodi tokom svog djetinjstva izrastaju u ljude koji za to nađu vrijeme u svom užurbanom životu, a to sa sobom donosi mnoge fizičke, mentalne i emotivne benefite. Tako da, važno je početi što je prije moguće! Ali zapamtite: ako niste imali sreće da provodite dovoljno vremena u prirodi tokom svog djetinjstva, nikad nije kasno da započnete s tim i uživate u svim ljepotama koje nam priroda pruža. Ukoliko imate djecu, još bolje! Možete uživati u čarima prirode zajedno, kao porodica.

Da bi se zdravo razvijalo, dijete treba imati prilike za igru, istraživanje i direktan kontakt s prirodom.

Nekada, kada su djeca imala želju za divljom i neobuzdanom igrom, odjurili bi van do prvog “divljeg” mjesta – bilo da je to bilo kvrgavo drvo u komšiluku, livada, neki potočić ili obala mora.

Sve do nedavno, djeca su rasla okružena prirodom, bila su dio nje i to je bilo moguće. Danas najveći dio djece raste bez bliskog odnosa s prirodom. Većina djece raste bez ikakvog odnosa s prirodom i prema prirodi. Njihov svijet su računari, televizija, video-igrice…, što svakako ne utiče samo na odnos prema prirodi već i prema njihovom društvenom životu.

Igrajući se u prirodi, djeca dolaze u kontakt sa drugom djecom, te zajednički stvaraju ljubav prema igri, a samim tim i ljubav prema prirodi.

Na početku 21. vijeka djeci se nudi skroz malo divlje i neobuzdane igre. Čak i parkovi, kao mjesta koja su namijenjena “ispucavanju” dječje energije, nisu zelena – siva su, često puni metalnih igračaka, strogo strukturirani.

Sve manje djeca imaju prilike igrati se nestrukturirano i nesputano, po neuređenom terenu. Djetetovu igru organizuju i određuju odrasli koji imaju pogrešna shvaćanja da će bavljenje ovim sportom ili učenje lekcija o prirodi u ljetnim školama pomoći djetetu da jednog dana odraste u osobu koja će se znati samostalno brinuti o sebi i prirodi.

Žele li roditelji da dijete odraste u osobu koja će brinuti o prirodi i imati razvijen sistem ekoloških vrijednosti?

Zbog toga djeci dok su još u predškolskom uzrastu trebaju omogućiti što više tzv. divlje igre u prirodi. Ribolov (pecanje), jahanje, kampovanje, planinarenje i sl. aktivnosti u prirodi su posebno dobre za razvoj zdravog odnosa prema prirodi.

Djeca koja su od malena (pa do 11 godina) bila uključena u tzv. divlje aktivnosti u prirodi, kada odrastu imaju zdraviji odnos prema njoj. Zanimljivo je da se briga o biljkama i kućnim ljubimcima pokazuje nedovoljnom za razvoj ekološke svijesti djeteta. Isto tako zanimljiv je i podatak da npr. izviđači ili neki drugi oblik formalne edukacije o prirodi nemaju tako snažan uticaj na formiranje djetetove ekološke svijesti. Učestvovanje u organizovanim boravcima u prirodi mogu čak napraviti suprotan efekt kod djeteta, ako mu je to nametnuto. Dijete u prirodi treba uživati bez zahtjeva organizovane grupe – divlje i nesputano.

U 2000. godini, objavljena je studija koja je pokazala kako boravljenje djece u prirodi može pomoći djeci koja imaju problema s održavanjem pažnje. Kada su posmatrane promjene u kognitivnom funkcionianju djece prije i poslije boravka u okolini koja je puna zelenog prostora, uočeno je da se poboljšavaju dječije sposobnosti održavanja pažnje. Sobe, prostorije u kojima djeca borave, a imaju pogled na zelena prostranstva ili more, kuće u zelenilu, mogu pomoći djeci da se lakše nose sa stresom. Priroda je dobar faktor zaštite dječjeg zdravlja.

Priroda na djecu djeluje tako da im pomaže fokusirati pažnju. Zelenilo i prostranstvo inhibiraju neurone i omogućuju im da se odmore i oporave. Zelenilo omogućava djeci da misle jasnije i da se sa stresnim situacijama lakše nose.

Benefiti boravka u prirodi:

• Djeca su kreativnija kada borave u prirodi. Počinju korstiti sva svoja osjetila, pored pogleda i sluha. Koriste maštu.
• Priroda potpomaže bolju komunikaciju djece sa svojim vršnjacima, ali i odraslim osobama.
• Dječija igra u prirodi je mnogo zanimljivija od onih preko ekrana ili sa već gotovim igračkama.
• U prirodi djeca mogu napraviti svoju igru i igračku, baš onakvu kakvu žele.
• Više djece se povrijedi padom sa kreveta nego igrajući se u prirodi. Zato roditelji, opustite se.
• Djetinjstvo treba biti ispunjeno zdravim avanturama i ‘rizicima’.
• Upoznavanjem prirode djeca upoznaju sebe.
• Djeca se uče odgovornosti barem kroz nošenje svog ruksaka i boce vode.
• Boravak u prirodi razvija ljubav i poštovanje prema planeti Zemlji. Generacije koje zavole prirodu u svom djetinjstvu zasigurno će je više cijeniti i čuvati.
• Priroda smanjuje nepovoljne uticaje stresa i pomaže djeci da se nauče nositi sa problemima i stresnim situacijama. Uživanje u prirodi ne mora podrazumijevati duge i naporne planinarske ture, samo pogled na prirodni pejzaž pridonosi smanjenu anksioznosti osoba koje su izloženestresu. Što više boravka u prirodi, to smo otporniji na stres!
• Boravak u prirodi u velikoj mjeri može pomoći djeci sa poremećajem pažnje, liječi anksioznst i depresiju.
• Dok smo u prirodi, živimo taj trenutak, ne razmišljajući puno o prošlom i budućem.

Sigurno je da nismo naveli sve pogodnosti koje pruža boravak djece u prirodi, zato je najbolje dase uvjerite sami i prvo slobodno vrijeme provedete na čistom zraku i započnete novu avanturu.

Razmislite kad ste zadnji put bili u doticaju sa prirodom

Šume, livade, obale rijeka ili mora bolja su učionica i vježbaonica za vas i vaše dijete od bilo kojeg organizovanog sporta ili dokumentarca na TV.