Baš kao što ne postoje ni savršena djeca, ne postoje ni savršeni roditelji. Svi smo mi ljudi, sa manama i vrlinama, a po svojoj prirodi daleko smo od savršenstva. I upravo smo zbog toga jedinstveni. Kada tragamo za najboljim rješenjima i pokušavamo da budemo bolji svakog dana, tada smo u stvari najbolji roditelji našoj djeci.

Mnogi ljudi veruju u mit o savršenim roditeljima – idealni otac i majka koji podižu srećnu djecu bez problema, nedoumica i grešaka. Istina je u stvari da ne postoji savršen roditelj.

Roditelji se često pitaju da li su negdje pogriješili u vaspitanju, posebno kada djeca krenu u školu i kada dolazi do uobičajenih problema u ponašanju. Ponašanje djece ponekad nije u skladu sa roditeljskim zahtjevima: izbjegavaju kućne poslove, provode previše vremena gledajući TV ili uz računar, svađaju se sa braćom i sestrama ili imaju poteškoća u ispunjavanju školskih obaveza. Drugi problemi se odnose na djecu koja imaju prirodno „težak“ temperament ili koja žele više nezavisnosti nego što roditelji smatraju da je neophodno. Takođe, u školskom uzrastu djeca sve više potpadaju pod uticaj vršnjaka, te teže aktivnostima koje nekada roditelji ne odobravaju.

Usljed svih nabrojanih, potpuno normalnih i uobičajenih problema i teškoća, roditelji ponekad pomisle da njihove vaspitne mjere nisu dovoljno dobre, da su negdje “zakazali“, da jednostavno nisu dovoljno “savršeni“…

Normalno je griješiti

Kao roditelj, morate priznati da je normalno osjećati zabrinutost, zbunjenost, ljutnju, pa često i krivicu zbog određenog neadekvatnog ponašanja djeteta. To je potpuno normalno i to je u stvari dio roditeljstva. Istina je da je uzaludno težiti “savršenstvu roditeljstva“ u kojem se nećete tako osjećati, jer je to jednostavno nemoguće i neprirodno.

Sjetite se samo sebe u djetinjstvu. Koliko ste puta bili nestašni i koliko su vaši roditelji brinuli, korigovali i sankcionisali takvo ponašanje. Sjetite se i kako ste se vi tada osjećali. Oni nisu bili savršeni roditelji, niti je iko ikada bio, niti će biti savršen.

Mnogi mladi roditelji upadnu u zamku izjave „ja neću praviti iste greške kao moji roditelji“. Možda ne baš iste, ali greške će sigurno praviti svaki roditelj.

Svi roditelji i sva djeca prave greške u svojim pokušajima da komuniciraju, grade odnose i rješavaju probleme. Roditelji treba da imaju povjerenje u sebe i svoje instinkte. Majke i očevi uglavnom imaju dobru intuiciju kada su u pitanju njihova djeca. Oni često znaju o roditeljstvu više nego što su i sami svjesni, i ne bi trebalo da ih bude strah da će pogriješiti. Djeca su veoma prilagodljiva i opraštaju greške. Oni zapravo često uče iz roditeljskih propusta, i o tome sa njima treba otvoreno razgovarati. Ako je roditelj spreman da prizna da je pogrješio, tome će sigurno uspjeti da nauči i dijete.

Fleksibilno roditeljstvo

Međutim, roditelji koji “žive za svoju djecu”, često imaju visoka očekivanja i od sebe i od djece, pa su i situacije razočaranja, frustracije i ogorčenosti mnogo češće. To su roditelji koji svo svoje lično ispunjenje pronalaze u ulozi roditelja, odnosno u svojoj djeci. Zapravo, roditelji bi trebalo da imaju mnogo drugih izvora samoispunjenja, ljubavi i prijateljstva. Umjesto da od sebe očekuju perfekciju u roditeljskoj ulozi, trebalo bi da pronađu zadovoljstvo i u drugim životnim ulogama: na radnom mjestu, među prijateljima, u odnosu sa partnerom ili roditeljima, kroz hobi i slično.

Roditeljstvo je veliki izazov, ali takođe može biti jedno od najisplativijih i najprijatnijih iskustava u životu.

Šta znači fleksibilno roditeljstvo? Kao roditelj, trebalo bi razviti svoju sopstvenu filozofiju života, onu u kojoj se osjećate prijatno, unutar fleksibilnog i prilagodljivog okvira. Razmislite o svojim očekivanjima, stilu roditeljstva i temperamentu, i o tome kako se sve to zajedno uklapa sa ličnošću i temperamentima vaše djece i partnera. Ne zaboravite da, pored toga što ste roditelj, vi ste još mnogo toga, i treba da budete ispunjeni i zadovoljni na mnogo polja, ne samo na roditeljskom.

Šta uvijek treba imati na umu:

Čak se i djeca u istom dobu različito razvijaju socijalno, emocionalno, intelektualno i fizički.

Nivo zrelosti djeteta može da varira u različitim aspektima razvoja, uključujući socijalne vještine, atletske sposobnosti ili sposobnosti učenja. Dijete može biti odlično u matematici, ali slabo u pisanju (ili obrnuto). Može da bude dobro u košarci, ali ne tako uspješno u plivanju.

Pravac u kojem se dijete razvija, kao što je gore opisano, može dati neke trajne osnove (dobar matematičar, na primjer), ali te osnove mogu biti i fleksibilne, u zavisnosti od mnogo faktora – porodičnih, kulturoloških, vaspitnih, društvenih (možda upiše studije književnosti i bude uspješan u svom poslu).

Način na koji se dijete razvija može da utiče na njegovo ponašanje, i obrnuto.

Roditeljski stil majke i oca, kao i djetetova okolina, najviše utiče na ponašanje i razvoj.

Ne postoji formula za savršeno roditeljstvo. Truditi se biti dobar roditelj, jednako je kao i truditi se biti dobar čovjek, znači stalno učiti i napredovati. Niko nije rođen kao savršen roditelj i niko ne može postati savršen roditelj, jer niko od nas ne može biti besprjekoran. Ali, zato se možemo truditi biti najbolji mogući roditelji.